Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine uvažio je djelimično prijedlog odbrana i ukinuo presudu za ubistvo sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića kojom su Savo Marinković i Aleksandar Macan bili osuđeni na 45 i 15 godina zatvora.

Sud je rješenje donio prije mjesec, kada im je produžio pritvor još za dva mjeseca. Rješenje o ukidanju prvostepene presude uručeno je advokatima prije nekoliko dana.

Prema odluci Vrhovnog suda FBiH, naređeno je novo suđenje pred novim vijećem na čelu sa sutkinjom Belmom Ćano Sejfović.

Savp Marinković je osuđen u decembru 2024. na jedinstvenu kaznu zatvora od 45 godina, a Aleksandar Macan na 15. No, njihovi advokati su uložili žalbu.

Adis Šehović i Davor Vujinović ubijeni su 26. oktobra 2018. godine, oko 4.20 ujutro, prilikom obavljanje redovne policijske kontrole.

Tada je iz puškomitraljeza otvorena vatra na policajce u koje je ispaljeno najmanje 20 metaka. Adis Šehović je preminuo na licu mjesta, dok je Davor Vujinović podlegao povredama nekoliko sati kasnije.

Trećeoptuženi za saizvršilaštvo u ubistvu Marko Trifković ranije je osuđen na 15 godina zatvora nakon prihvatanja sporazuma o priznanju krivice.

Raport je u posjedu kompletnog rješenja koje ima 20 strana.

Ključni razlozi za ukidanje prvostepene presude

U rješenju, koje objavljuje Raport, Vrhovni sud FBiH navodi se da je, budući da je utvrđeno da su učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, ovaj sud je, na osnovu člana 330. stav 1. tačka a) ZKP FBiH, djelimičnim uvažavanjem žalbi branitelja optuženih Save Marinkovića i Aleksandra Macana pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Kako je pobijana presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, ovaj sud nije bio u prilici ispitati osnovanost žalbenih prigovora branitelja optuženih Marinkovića i Macana iz drugih žalbenih osnova.

- U ponovnom postupku, prvostepeni sud će otkloniti bitne povrede odredaba krivičnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, pa će, nakon brižljive i savjesne ocjene svih relevantnih činjenica i dokaza, donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku - navodi se u odluci.

Naime, prema rješenju, koje objavljuje Raport, branitelj optuženog Marinkovića u žalbi ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba krivičnog postupka,  odnosno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka.

Kako tvrdi, prvostepeni sud sve do dana pisanja žalbe nije odlučio o zahtjevu za izuzeće sudije Igora Todorovića koji je odbrana ovog optuženog podnijela prvostepenom sudu  14. decembra 2024. godine.

U obrazloženju ovog žalbenog navoda branitelj optuženog navodi da je odbrana optuženog Marinkovića dana 18.11.2024. godine "nakon uporne borbe" dobila od Kantonalnog suda u Sarajevu materijalne dokaze iz spisa tog suda broj 09 0 K 032605 19 Kv, iz kojih slijedi da je sudija Igor Todorović (predsjednik sudećeg vijeća), kao član ili predsjednik vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu „tretirao" izjavu svjedoka Andrijane Brčkalo i vještačenje Gregora Kovača prilikom donošenja rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu u predmetu broj 09 0 K 032605 19 Kv 7 od 26.02.2019. godine, kao i u rješenjima tog suda u istom predmetu od 24.12.2018. godine i 27.12.2018. godine, a kojima je taj sud nalazio da na osnovu iskaza svjedoka Andrijane Brčkalo i nalaza i mišljenja vještaka Gregora Kovača proizilazi osnovana sumnja da su osumnjičeni Miloš Obradov i Srećko Trifković počinili krivično djelo teške krađe, odnosno, po stavu iz žalbe, identično opisano krivično djelo iz tačke 2. izreke pobijane presude.

S tim u vezi, u žalbi navodi da je sudija Igor Todorović još prije podiznaja optuženice u ovom predmetu bio upoznat sa dokazima, te je bilo razloga da se izuzme iz rada.

Propusti u odlučivanju o izuzeću postupajućeg sudije

- Pored toga, u žalbi ukazuje da je sudija Igor Todorović u ovom krivičnom predmetu postupao i kao predsjednik vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu prilikom donošenja rješenja broj 09 0 K 032598 22 Kv 13 od 15.08.2022. godine, 09 0 Κ 032598 22 Κν 14 od 23.08.2022. godine, 09 0 K 032598 22 Kv 16 od 26.09.2022. godine i 090 K 032598 22 Kv 19 od 14.12.2022. godine.

U žalbi dalje navodi da se uprkos svemu navedenom sudija Igor Todorović nije izuzeo iz konkretnog predmeta, iako se, po stavu iz žalbe, morao izuzeti, pa je stoga odbrana optuženog Save Marinkovića podneskom od 14.12.2024. godine (stranice 14. i 15.) podnijela prvostepenom sudu zahtjev za izuzeće sudije Igora Todorovića, iz razloga što je „postupao u ovoj pravnoj stvari kao predsjednik vijeća, a prije optužnice je postupao u donošenju naprijed navedenih rješenja", što je, prema navodima iz žalbe, od značaja za zakonitost postupka, jer je sudija bio „pravno kontamiran" - navodi se.

Odbrana optuženog osnovanost uvidjela u tome što je sudija Igor Todorović, između ostalog, u ranijem periodu prilikom donošenja navedenih rješenja bio upoznat sa dokazima, između ostalog iskazom svjedoka Andrijane Brčkalo i nalazom i mišljenjem vještka Gregora Kovača, a čije izvođenje je odbijeno na glavnom pretresu, kao i sa sadržajem drugih dokaza.

Ovi žalbeni navodi su doveli u pitanje zakonitost pobijane presude

- Provjeravajući iznesene žalbene tvrdnje, ovaj sud je uvidom u spis predmeta utvrdio da je dana 23.12.2024. godine u prvostepenom sudu zaprimljen podnesak odbrane optuženog Save Marinkovića (podnesak nosi datum 14.12.2024. godine) u kojem je podnesen zahtjev zah za izuzeće sudije Igora Todorovića. Na stranicama 14. i 15. tog podneska, između između ostalog, izneseni su navodi koji po svom sadržaju odgovaraju naprijed iznesenim žalbenim tvrdnjama o postupanju sudije Igora Todorovića u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 032605 19 Kv (rješenja od 24.12.2018. godine i 26.02.2019. godine) i predmetima Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Κ 0 32598 22 Κv 13, 09 0 K 0 32598 22 Kv 14, 09 0 K 0 32598 22 Kv 16 i 09 0 Κ 0 32598 22 Kv 19, te je navedeno da je članom 39. tačka d) ZKP FBiH propisano da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost ako je u istom krivičnom postupku učestvovao kao sudija za prethodni postupak ili sudija za prethodno saslušanje, „a što je ovdje slučaj", da je članom 41. stav 1. ZKP FBiH propisano da je obaveza sudije kada sazna za postojanje kojeg od razloga za izuzeće iz člana 39. da prekine svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, da odbrana putem tog podneska upoznaje sudiju Igora Todorovića da je u prethodnom postupku postupao kao sudija, ako je eventualnim previdom zanemario tu činjenicu, te da se predlaže da postupi na način kako je propisao član 41. ZKP FBiH i da, ukoliko sam sudija Igor Todorović to ne učini, odbrana „putem ovog podneska izjavljuje zahtjev za izuzeće sudije Igora Todorovića iz razloga propisanih u članu 39. stav 1 tačka d) ZKP FBiH, a iz razloga što je postupao u ovoj pravnoj stvari kao predsjednik vijeća a prije optužnice je postupao u donošenju gore navedenih rješenja.

Nadalje, iz stanja spisa slijedi da je o podnijetom zahtjevu za izuzeće sudije Igora Todorovića odlučeno rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu.

Osim toga, imajući u vidu naprijed navedeno, osnovano se žalbom branitelja optuženog Save Marinkovića ukazuje da sudija Igor Todorović, nakon što je dana 23.12.2024. godine izjavljen zahtjev za njegovo izuzeće, nije postupio u skladu sa članom 43. ZKP FBiH koji propisuje da je u takvoj situaciji sudija dužan prekinuti svaki rad na predmetu i o tome obavijestiti predsjednika suda, već je učestvovao u donošenju presude koja je javno objavljena dana 27.12.2024. godine, pa je time što je u donošenju pobijane presude učestvovao sudija čije je izuzeće traženo i o kojem zahtjevu nije odlučeno prije donošenja pobijane presude, a što je bilo od uticaja na zakonitost pobijane presude, učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 2., u vezi sa članom 43. ZKP FBiH.

Naime, Vrhovni sud je uvažio i navode odbrane optuženog Aleksandra Macana.

Nedostatak dokaza za Macana

Branitelj optuženog Macana u žalbi navodi da prvostepeni sud u pobijanoj presudi nije utvrdio niti jednu validnu činjenicu iz koje bi kod njegovog branjenika proistekao eventualni umišljaj da u saizvršilaštvu ubije dva policajca, odnosno da počini krivično djelo opisano tačkom 3. izreke pobijane presude.

U žalbi navodi da iz tačke 3. izreke pobijane presude slijedi da su se optuženi Sava Marinković, Aleksadar Macan i Marko Trifković prethodno dogovorili da na području Kantona Sarajevo prisvoje putničko motorno vozilo i da nema dogovora da se puca u policiju ako naiđe na njih pri krađi auta.

Dalje navodi da je tačno da je optuženi Sava Marinković nosio vatreno oružje, ali da je njegov branjenik to oružje, po navodima u žalbi, vidio tek nakon pucnjave i vraćanja u auto u kojem je optuženi Sava Marinković čuvao stražu, a da je bilo dogovoreno da optuženi Sava Marinković javi optuženim Aleksandru Macanu i Marku Trifkoviću, koji su krali auto, da bježe ako neko nađe, što je i navedeno u obrazloženju pobijane presude, a ne da optuženi puca.

Navodi i da njegov branjenik nije bio fizički u autu sa optuženim Savom Marinkovićem kada je, bez prethodnog dogovora, pucao u policajce, kao i da njegov branjenik to nije nikako mogao spriječiti, radi čega, po stavu iz žalbe, njegov branjenik „nije pristao, niti je mogao pristati na ubistvo dva policajca. Osim toga, u žalbi ističe da je njegov branjenik bio optužen da je kritične prilike nosio pištolj i da je pucao dva ili više metaka u policiju, za šta je „oslobođen od optužbe", pa je „na taj način otpao direktni umišljaj za ubistvo dva policajca koje je tužilaštvo optužnicom bilo stavilo na teret Macanu.

Ovi žalbeni navodi su doveli u pitanje zakonitost pobijane presude.

Naime, prema razlozima datim u pobijanoj presudi, na stranici 207., zadnji pasus, prvostepeni sud je „iz interpretiranih i analiziranih dokaza utvrdio da su optuženi Marinković Sava i Macan Aleksandar zajedno došli na lice mjesta izvršenja krivičnih djela na koje su donijeli oružje, u cilju izbjegavanja otkrivanja u vršenju krivičnog djela Teška krađa, znajući da ih u izvršenju krivičnog djela mogu zateći upravo policijski službenici, te da su se s lica mjesta zajedno i udaljili te i uništili predmete upotrijebljene za izvršenje krivičnih djela, pa sud nalazi da se u konkretnom radi o pripremljenom i dogovorenom postupanju optuženih.

Sve navedeno ukazuje da su optuženi bili i svjesni svojih zajedničkih radnji i da su htjeli odnosno pristali na nastupanje posljedice i njihovo izvršenje u saizvršilaštvu, odnosno da su bili svjesni da su im prišli policijski službenici obzirom da su isti bili u obilježenom vozilu, radi vršenja poslova sigurnosti te da će ispaljivanjem više hitaca u njihovom pravcu iste usmrtiti, šta je optuženi Marinković Sava htio, a na šta je optuženi Macan Aleksandar pristao, odnosno da je u učinjenju krivičnog djela Ubistva optuženi Marinković Sava postupao sa direktnim umišljajem, a optuženi Macan Aleksandar sa eventualnim umišljajem."

- Međutim, kako prvostepeni sud u pobijanoj presudi nije naveo iz kojih analiziranih i interpretiranih" dokaza je utvrdio činjenice „da su optuženi Marinković Sava i Macan Aleksandar zajedno došli na lice mjesta izvršenja krivičnih djela na koje su donijeli oružje, u cilju izbjegavanja otkrivanja u vršenju krivičnog djela Teška krađa, znajući da ih u izvršenju krivičnog djela mogu zateći upravo policijski službenici", što se žalbom branitelja optuženog Macana osporava kao netačno jer, po stavu iz žalbe, ne proizilazi iz izvedenih Aleksandar Macan kritične prilike bio svjestan da će ispaljivanjem više hitaca u policijske dokaza, a što je, između ostalog, bilo osnov za zaključak prvostepenog suda da je optuženi službenike koji su im prišli, iste usmrtiti, na šta je pristao, onda pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama da je optuženi Aleksandar Macan kritične prilike postupao s eventualnim umišljajem i učinjena je bitna povreda odredaba krivičnog zakona - navodi se.

(Raport.ba/DEPO PORTAL/au)