'Sram te bilo, Jasmine Durakoviću! Umjesto istine, napisao si dramu!': Predstava koja će podići prašinu

Mi živimo u svijetu koji je nesavršen, u državi koja je nefukcionalna. Imamo rezultat rata koji se zove Dejtonski sporazum koji zapravo ovu zemlju i ljude u njoj drži zarobljenima - navodi Duraković

Foto: Adnan UČAMBARLIĆ

U Pozorištu mladih Sarajevo sinoć je održana premijera drame "Sarajevo - grad od snova" autora Jasmina Durakovića.

Predstava govori o Sarajevu iz vizure ratnih i poslijeratnih godina. Fantazmagoričnim dramskim rukopisom koji kombinuje dramaturgiju modernog američkog filma i teatra apsurda, autor ispisuje modernu povijest grada Sarajeva koji objedinjuje opsadu, reintegraciju, "doba mira" i promašenih pokušaja, "građanskog bodybildinga" kroz učešće stranih NVO-a… Komad također postavlja pitanje koliko još uvijek postoji sloboda govora i umjetničkog izražavanja kada su u pitanju osjetljive teme poput rata i pomirenja, kao i koliko su domaći umjetnici profitirali na temama ratnih trauma.

Iako napisan prije 26 godina, Durakovićev tekst i danas otvara brojne bolne dileme sa kojima se bh. društvo susreće i tri decenije nakon rata, boreći se sa različitim tumačenjima "istina" iz ratne prošlosti koja potresaju život u miru. Stoga predstava i završava sarkastičnom porukom koju glumci izvikuju na sceni: Sram te bilo, Jasmine Durakoviću! Umjesto istine, napisao si dramu!

Sam autor ističe da je rad na tekstu počeo 1993. godine u Sarajevu. Govoreći o tome, pojašnjava i koliko je uticaja na pisanje imao osjećaj samoće u kome smo se svi tada našli, šok zbog rata, kao i njegov profesionalni novinarski rad. Navodi da je za njega pisanje ovog teksta bilo neka vrsta terapeutskog tretmana:

- Kad sam ulazio u ovaj proces, želio sam da provjerim koliko je taj tekst aktuelan u odnosu na vrijeme koje je prošlo. S te strane, nekako mi se čini da nije izgubio, već da je zapravio dobio. Za mene je pisanje ovoga teksta bilo neka vrsta terapeutskog tretmana u kojem sam tada, ali i danas, tražio odgovore na pitanja koja su mene mučila - o izdaji grada pod opsadom, globalnoj, komšijskoj, ali i onoj nas samih prema njemu. Ipak, grad čine ljudi i ova predstava je svojevrsna posveta tim ljudima. Oni su, ne politike i ideologije, jedini historijski pobjednici iz tog vremena.

Govori o stvarima koje su bitne za tadašnje Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, ali i za današnje. Mi živimo u svijetu koji je nesavršen, u državi koja je nefukcionalna. Imamo rezultat rata koji se zove Dejtonski sporazum koji zapravo ovu zemlju i ljude u njoj drži zarobljenima. To je bilo vrijeme preživljavanja, ali i vrijeme u kojem smo zapravo doživljavali i ponos i razočarenja. Prvo odnosom međunarodnih politika, agresijom, ali i nekim procesima koji su se dešavali unutar nas samih.

Gledajući iz ove perspektive, to je bilo vrijeme kad se raspao komunizam, država, Sarajevo i BiH su napadnuti, ali su se istovremeno stvarale nove ideologije, nove politike koje su bile zasnovane na nekim potpuno drugim principima negoli u vrijeme kada sam ja odrastao '80-ih. To je jedno šokantno vrijeme za mene lično, a vjerujem i za mnoge sugrađane koji se dobro sjećaju tih godina.

To su neka proživljena iskustva, i moja i ljudi oko mene. Ja sam u to vrijeme bio novinar Slobodne Bosne i član glavnog štaba Armije RBiH, te znam dosta o tom periodu. Sama emocija koju nosimo iz tog vremena je bitna. Ljubav, odnos i prijateljstva među vojnicima, ali i borba za moć unutar onih koji nas napadaju, ali i nas samih. Sve su to nekako teme ovog teksta.

Tekst se bavi i pitanjima nakon rata, na koji način je nakon Daytona međunarodna zajednica ušla u rješavanje našeg problema. I tu vidimo jedan veliki neuspjeh zbog kojeg smo danas svi frustrirani, nezadovoljni stanjem u državi u kojoj živimo. Ta nefunkcionalnost države se tada stvarala, odnosno tad su stvoreni temelji za ono što danas imamo - ispričao je Duraković uoči premijere.

Duraković je naglasio i ulogu ekipe s kojom je radio u Pozorištu mladih i koja je imala značajnu ulogu u realizaciji teksta.

U predstavi glume Belma Lizde Kurt, Alisa Čajić, Mirvad Kurić, Vanesa Glođo, Edin Avdagić, Semir Krivić, Robert Krajinović, Deni Mešić, Haris Bidžan i Enes Kozličić.

Autorski tim predstave čine Džejlana Karaman Pašić (scenografkinja), Segor Hadžagić (dramaturg), Lana Lončarević (kostimografkinja) i Armin Jusuframić (kompozitor).