Nakon što je Sabina Ćudić 10. oktobra podnijela ostavku na mjesto predsjednice Naše stranke, vijest se brzo proširila medijskim prostorom, a samo nekoliko sati kasnije Ćudić je svoju odluku obrazlagala na Federalnoj televiziji.

U medijima su se već pojavile informacije da Glavni odbor Naše stranke neće prihvatiti njenu ostavku. Prema nezvaničnim informacijama, takvo rješenje predložio je Edin Forto, Ćudićin prethodnik na čelu stranke, piše Raport.

Ako se ove informacije pokažu tačnim, Naša stranka mogla bi se naći u prilično neobičnoj, mada ne i nepoznatoj situaciji: predsjednica je preuzela odgovornost za izborni poraz, dio javnosti pozdravio je njen potez, a stranačko rukovodstvo moglo bi joj omogućiti da nastavi obavljati istu funkciju.

Uostalom, njen stranački kolega Nihad Uk već je dva puta podnosio ostavku na funkciju premijera Kantona Sarajevo, a oba puta nastavio obavljati premijerske dužnosti. Čini se da je Naša stranka usavršila političku disciplinu podnošenja ostavki bez nužnog napuštanja funkcija.

Ostavka koju propisuje Statut

Ostavka Sabine Ćudić u dijelu javnosti dočekana je kao rijedak primjer političke odgovornosti. Međutim, postoji detalj koji bitno mijenja način na koji se taj potez može tumačiti.

Ćudić nije samo odlučila preuzeti odgovornost za izborni neuspjeh. Na to ju je obavezivao Statut Naše stranke.

Član 37, stav 5, propisuje:

„U slučaju da NS na lokalnim ili opštim izborima ostvari slabije rezultate u odnosu na prethodne izbore na tim nivoima, predsjednica NS-a je dužna ponuditi ostavku o kojoj odlučuje Kongres NS-a ili Glavni Odbor NS-a.“

Ista odredba predviđa da Glavni odbor mora otvoriti pitanje povjerenja predsjednici ukoliko ona u roku od 30 dana od objavljivanja konačnih izbornih rezultata ne ponudi ostavku.

Dakle, Ćudić je postupila u skladu s pravilima stranke koju vodi. To ne znači da njen potez nema političku vrijednost, ali znači da nije riječ o izuzetnom činu dobrovoljnog odricanja od funkcije.

Još je zanimljiviji član 9, stav 9, prema kojem nadležni organ neopozivu ostavku člana stranačkog organa ili tijela samo prima k znanju.

Zašto onda Ćudić nije podnijela neopozivu ostavku?

Odgovor na to pitanje nije ponudila ni tokom gostovanja na Federalnoj televiziji.

Novinarka Nikolina Veljović upitala ju je koji su konkretni razlozi za ostavku te je li njena odluka konačna i neopoziva. Ćudić je govorila o godini dana provedenih na čelu stranke, neostvarenim rezultatima u vlasti i potrebi pokretanja unutrašnjih reformi, ali na pitanje o konačnosti odluke nije odgovorila.

Veljović je potom bila još konkretnija:

- Stavljate li se na raspolaganje stranci, organima stranke i članstvu eventualno da sutra ponovno budete kandidat za predsjednika?

- Naša stranka nikada nije bila i nikada neće biti društvo jednog lica - odgovorila je Ćudić, nastavljajući govoriti o demokratskim procedurama i redovnom kongresu planiranom za proljeće naredne godine.

Tako je, nakon dva direktna pitanja, javnost ostala bez odgovora na dvije ključne dileme: je li ostavka neopoziva i namjerava li se Ćudić ponovo kandidirati.

Zanimljivo je da je Veljović tokom istog intervjua spomenula i Ukovu ostavku, ocijenivši da se na kraju pokazala „kozmetičkom“, te je navela među mogućim razlozima izbornog poraza Naše stranke. Ćudić se nije upustila u ocjenu tog slučaja, navodeći da ne želi donositi paušalne zaključke prije detaljne analize.

Hoće li i njena ostavka imati više simboličan nego stvarni učinak, zavisit će od odluke stranačkih organa.

Izborni poraz stranke, politički dobitak predsjednice

Reakcije na ostavku pokazale su koliko se politički imidž pojedinca može razlikovati od imidža organizacije koju vodi.

Dok se Naša stranka suočava s kritikama nekadašnjih birača zbog neispunjenih obećanja, izostanka rezultata u vlasti i zapostavljanja tema i principa na kojima je godinama gradila politički identitet, Ćudić je ponudom ostavke izazvala i brojne pozitivne reakcije.

Dio javnosti pozdravio je njen potez kao primjer političke kulture i odgovornosti, posebno u poređenju s političarima koji se ni nakon očiglednih neuspjeha ne odriču funkcija. Pritom je uglavnom ostala u drugom planu činjenica da je predsjednica Naše stranke bila statutarno obavezna ponuditi ostavku.

Tako je Ćudić, ispunjavajući tu obavezu, barem u dijelu javnosti dobila priliku popraviti vlastiti politički imidž, dok su pitanja odgovornosti za djelovanje stranke u vlasti ostala otvorena.

Naša stranka izgubila je povjerenje značajnog broja birača jer nije ispunila njihova očekivanja, ali je njena predsjednica ponudom ostavke dobila priliku da obnovi povjerenje u sebe.

To ne znači da je ostavka bila unaprijed osmišljen politički manevar. Za takav zaključak nema dokaza. Međutim, njen politički učinak teško je zanemariti, posebno ako Glavni odbor odluči da je ne prihvati.

U tom slučaju Ćudić bi iz cijele situacije mogla izaći s obnovljenim autoritetom i zadržanom funkcijom, dok bi suštinska pitanja ostala bez odgovora.

Nastavak teksta čitajte ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)