Dvadeset godina odgovara na pitanja, pred publikom većom od one koju ima ijedna institucija u zemlji.

Na plakatu koji je do srijede stajao na njegovoj stranici piše: Omladinski centar Vitomirica, 13. august, dva bloka po 45 minuta. Prvi drži Mithad Ćeman, drugi Elvedin Pezić. Tema je knjiga koju su napisali zajedno, Islamsko vjerovanje. Tri sata kasnije trebali su nastupiti u Domu kulture u Dobruši, u općini Istok, a dan poslije u Rečanima kod Prizrena.

Do drugog termina nije stigao. Na Kosovo je ušao istog dana oko podneva, redovno, preko graničnog prelaza Kula i s bosanskim dokumentima. Nekoliko sati kasnije, u Vitomirici, privela ga je kosovska policija, zajedno s Mithadom Ćemanom. Ćeman je ubrzo pušten. Pezić je prebačen u Prištinu, prenosi N1.

Organizator tribine, Redžo Kojić iz nevladine organizacije „Mladi volonteri", kazao je Radiju Slobodna Evropa da je naredba stigla iz Prištine, da im je policija poručila kako angažman advokata nije potreban i da će Pezić biti zadržan šest sati radi utvrđivanja identiteta. Prema izvoru upućenom u organizaciju njegovog boravka, trebao bi biti deportovan.

Kosovska policija nije objavila saopćenje niti odgovorila na upite. Nije poznato da ga se za išta tereti. Bosanskohercegovački mediji, pozivajući se na neimenovane izvore, navode prijavu za širenje takozvane vehabističke ideologije. To nije potvrđeno.

Jedno pitanje koje su policajci postavili organizatoru ipak pokazuje šta je bilo sporno. Pitali su ima li Pezić dozvolu Islamske zajednice Kosova za promociju knjige. Kojić je odgovorio da nije imam ni u jednoj džamiji, pa dozvola nije ni bila potrebna, i dodao da ga ne bi ni pozvali da je postojala ijedna indicija da predstavlja bezbjednosni rizik.

Ono što jeste poznato starije je od tog poslijepodneva 20 godina.

Nije došao, domaći je

Uobičajena predstava o selefijskom propovjedniku podrazumijeva nekog uvezenog, presađenog u Bosnu zajedno s ideologijom. Pezić toj slici ne odgovara ni u jednoj tački.

Rođen je 1977. u Travniku, školovao se u Busovači. Kao srednjoškolac priključio se jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine i ostao u njima do kraja rata. Sam često ističe da je otišao sa 15 godina i da ima 1.100 dana ratnog staža. Bio je, dakle, dijete u ratu u srednjoj Bosni, u dolini u kojoj se između 1992. i 1995. dogodilo ono najteže. O tim godinama javno govori u jednoj rečenici, uvijek istoj, i nikad detaljnije.

Teologija je došla poslije. Godina u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, godina u Jordanu, potom Islamski univerzitet u Medini — institut za arapski jezik, pa Fakultet šerijata. Vraća se 2005. u Sanski Most, u grad koji je tada tek primao povratnike, i tamo ostaje četiri godine. Njegovi biografi pišu da nije samo predavao nego i pomagao ljudima s kojima je živio. Godine 2009. seli u Sarajevo, a 2011. upisuje postdiplomski studij na Univerzitetu Qassim, u saudijskoj pokrajini koja je historijsko središte nedždijske hanbelijske škole.

Doktorirao je u decembru 2023. na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, kod prof. dr. Hakije Kanurića. Tema disertacije: elektronska trgovina i mrežni marketing kroz prizmu islamskog prava.

Taj podatak obično prođe kao kuriozitet. Nije kuriozitet. To je jedini ključ koji objašnjava sve ostalo.

Pezić ne drži hutbe o eshatologiji. On odgovara na pitanja.

Najveći dio tih pitanja je običan do banalnosti, i upravo je to poenta. Ljudi ga pitaju o namazu i dovi, o strpljenju, o dugovima, o odgoju djece, o smrti bližnjih i o oprostu, sekusalnim odnosima. Njegove knjige zovu se Namaz, radost oka moga i Slast dove. Mail za pitanja mu je javno istaknut na stranici. Serijal odgovora traje već preko 200 nastavaka.

Uz to ide i drugi red pitanja, onaj po kojem je poznat izvan svoje publike. Smije li se u teretanu - smije, ali ne ako su tamo nepropisno odjevene žene i ako svira muzika. Smiju li se videoigre - načelno smiju, ako u njima nema psovanja vjere i muzike. Smiju li se djeca voditi na časove violine - ne! Tetovaže, poderane traperice, čupanje obrva, parfem, posjete rodbini? Ima tih pitanja na stotine, a pregleda "neukog pučanstva" na milione. Nedavno je odgovorio i na pitanje građana smije li veš ostati na štriku poslije akšama. Dakle, Peziću nije mrsko odgovoriti niti na jedno pitanje koje mu se postavi, zato je i njegova popularnost tako velika.

Psiholog Srđan Puhalo, autor istraživanja i knjige o selefijskom pokretu u BiH, objašnjava zašto to funkcionira: daije su prisutne isključivo na mrežama, jer ih u tradicionalnim medijima nema; bave se svakodnevnim problemima i nude konkretne upute; i nastupaju s pozicije autentičnog islama, što Islamska zajednica, po njegovoj ocjeni, često ne čini.

Pezić je popunio prazninu koju je neko drugi ostavio.

Dva sloja

Oko toga je izgrađena infrastruktura ozbiljnija nego što izgleda. Pokrenuo je prvu stranicu za fetve na bosanskom jeziku, danas u sklopu portala Minber.ba, čiji vodeni žig stoji na njegovim videima. Portal se sam opisuje kao apolitičan i neprofitabilan edukativno-informativni islamski projekt. Uz njega ide izdavačka linija, podcast na Spotifyju i Apple Podcastsu, i mreža udruženja koja organiziraju tribine.

Rezultat je mjerljiv, i raste bez prekida. Kada je BIRN BiH 2019. pisao o selefijskim daijama u Bosni, Pezić je već bio među najpraćenijima. U septembru 2021. ista redakcija ga opisuje kao najpopularnijeg među njima, s preko 300.000 pratilaca na Facebooku. Danas ih je više od 372.000. Ni u jednom mjerenju u proteklih sedam godina broj nije pao.

Ali brojke se razilaze čim se pređe s platforme na platformu. Facebook prati preko 372.000 ljudi, Instagram 80.000, dok zvanični YouTube kanal, na kojem stoje cjelovita predavanja i satni nastavci serijala, ima 71.800 pretplatnika. Duga forma dopire do petine publike koju hrani kratka.

Taj nesrazmjer nije nuspojava. Cjelovita predavanja funkcioniraju kao arhiva iz koje se crpi "legitimitet" tu su, dostupna su, mogu se provjeriti. Ono što zapravo putuje su isječci od četrdeset sekundi, koje objavljuje on sam i desetine kanala koji ga preuzimaju. Čovjek koji je doktorirao o tome kako sadržaj putuje mrežama izgradio je sistem u kojem se ta dva kanala ne preklapaju.

Sporna tačka

Najveću polemiku izazvao je status iz juna 2021, u kojem je ustvrdio da se zapadno društvo moralno urušilo onda kada je žena, kako je napisao, postala sve osim majke. Objava je dobila hiljade podrški i jednako oštrih kritika. Odgovorio je preporukom knjige o položaju žene u šerijatskom i svjetovnom pravu i tvrdnjom da se istoj dijagnozi aplaudira kada je iznese zapadni sociolog ili filozof.

Tu tezu, u varijacijama, ponavlja i danas.

Jedan od odgovora ide dalje. U 52. nastavku serijala „Pitanja i odgovori", objavljenom na njegovom zvaničnom kanalu prije četiri godine i pogledanom oko 24.000 puta, Pezić odgovara pratiteljki koja ga pita postoji li u islamu opravdan razlog da muškarac udari ženu. Povod je 34. ajet sure En-Nisa.

Odgovor počinje dvjema minutama o ophođenju. Muž se prema supruzi, kaže, treba odnositi kao prema sestri u vjeri, onako kako bi želio da se neko odnosi prema njegovoj majci ili kćerki, po uzoru na Poslanika. Potom prelazi na redoslijed: prvo savjet, zatim udaljavanje u postelji i uskraćivanje intime, i tek na kraju ono što naziva "trećom odgojnom metodom". Dvaput izričito kaže da je "neispravno preskočiti korake i udariti iz ljutnje".

Udarac koji dozvoljava opisuje precizno. Ne smije ostaviti trag ni masnicu i mora izbjegavati lice. Nije, kaže, ispoljavanje srdžbe nego odgojna mjera.

Dvije rečenice u tom izlaganju idu dalje od teksta ajeta. Prva je tvrdnja da postoje osobe koje se ne mogu popraviti osim da budu udarene. Druga se obraća supruzi u drugom licu: time me, kaže, dovodiš u situaciju da moram pribjegavati metodi udarca.

Govori mirno, sjedeći u fotelji, istim tonom kojim u istom serijalu odgovara na pitanja o teretani. Snimak je četiri godine javno dostupan i nikada nije uklonjen.

Tumačenje glagola koji se u tom ajetu prevodi kao udarac predmet je spora unutar islamske učenosti, a više savremenih čitanja odbacuje razumijevanje tog mjesta kao dozvole za fizičko kažnjavanje. Pezić zastupa jednu poziciju, ne jedinu.

Ograđivanje bez posljedica

Nakon objave iz 2021. Islamska zajednica u BiH saopćila je da islamski influenseri nude površna, uskogruda i opskurna tumačenja vjerskih pravila.

Ograđivanje nije imalo nikakvog učinka, jer Pezić nije njen kadar. Nije završio Fakultet islamskih nauka, nije imam ni u jednom džematu, ne podliježe hijerarhiji koja bi ga mogla disciplinovati. Njegovo obrazovanje i njegova akademska validacija dolaze isključivo izvan sistema koji bi imao razloga da ga ograniči.

Istovremeno ga je taj isti sistem plaćao. Istraživanje BIRN-a BiH iz 2019. pokazalo je da je Pezić održao najviše predavanja finansiranih iz budžeta Općine Ilidža — devet ukupno, s posljednjim u kinu „Igman" tog oktobra. Nastupe mu je organizirala mreža udruženja, među njima „Alternativa", „Tempo" u Vogošći i „Oaza".

Nije zaposlen ni u jednoj instituciji Islamske zajednice i ne prima platu iz javnog sektora. Nije poznato da je ikada bio predmet finansijskog ili krivičnog postupka.

Aner Zuković iz Atlantske inicijative ocijenio je 2019. da to pokazuje kako i nakon integracije selefijskih zajednica u strukture Islamske zajednice postoji organiziran prozelitizam selefijskog tumačenja islama možda i najjači do tada i postavio pitanje treba li ta integracija reviziju.

Odgovora nije bilo.

Prigovor iznutra

Najoštriju javnu kritiku Pezić nije dobio od sekularnih medija nego od čovjeka iz vlastitog kruga.

U aprilu 2021. Dževad Gološ, kurra-hafiz, osnivač fondacije „Darul-Kur'an", koji je završio Al-Azhar u Kairu i stekao idžazu za deset kiraeta, objavio je na svom profilu dugu javnu prozivku. Uvodno kaže da je godinama prešućivao devijacije ljudi koje je smatrao prijateljima i da mu savjest to više ne dozvoljava.

Prigovori su u pet tačaka.

Prvi se tiče selektivnosti. Gološ tvrdi da je Pezić popularnost stekao emotivnim objavama o nepravdi prema suprugama, a da istovremeno šuti o takozvanim šerijatskim komisijama koje, kako navodi, razvode žene bez prisustva i saglasnosti muža, praksi za koju, po njemu, Pezić dobro zna.

Drugi se tiče novca. Gološ mu zamjera objavljivanje fotografija s porodičnih putovanja na egzotičnim destinacijama i traži da kaže koliko košta noćenje na takvim mjestima, jer žene koje to gledaju isto traže od svojih muževa. Zaključuje da je neiskreno predstavljati se skromnim, a živjeti raskošno.

Treći se tiče odnosa prema neistomišljenicima. Tvrdi da Pezić objavljuje snimke ekrana tuđih komentara i ismijava ljude zbog pravopisnih grešaka, uključujući osobe koje bi mu mogle biti roditelji, te da imena ne briše iako tvrdi suprotno.

Četvrti je da bježi od suočavanja - da nalazi vremena za probleme "sestara", ali ne odgovara na poruke njihovih muževa.

Peti je predviđanje. Gološ najavljuje da će Pezićev odgovor biti da je sve laž i potvora, uz citiranje ajeta i hadisa. A na kraju dodaje rečenicu koju traži da se sačuva i objavi za nekoliko godina: da je u novijoj historiji misionarstva na ovim prostorima bilo sličnih populista koji su završili kao uspješni poslodavci.

To su tvrdnje jedne strane u sporu dvojice predavača, ne utvrđene činjenice. Nije poznato da je Pezić na njih javno odgovorio. Gološ i Pezić su, uzgred, šest godina ranije bili na istom spisku prijetnji smrću koji je objavila takozvana Islamska država.

Nije bio jedini. U septembru 2024. Muharem Velić, imam Begove džamije, javno mu je prigovorio zbog nedosljednosti u tome šta proglašava dopuštenim, a šta ne.

Te dvije prozivke pokazuju nešto što se izvana ne vidi: da spor o njegovom djelovanju ne ide po liniji vjernici protiv sekularaca. Ide i unutar zajednice koja ga sluša, i tamo se vodi oštrije.

Zašto nije bilo osnova

Godina 2015. dijeli bosansku selefijsku scenu na dva razdoblja. Te godine Husein Bilal Bosnić osuđen je na sedam godina zatvora za javno poticanje na terorizam i vrbovanje ljudi za odlazak u Siriju. Islamska zajednica tada je krenula u integraciju grupa koje su djelovale nezvanično; pitanje neslužbenih džamija danas smatra zatvorenim, iako neke nikada nisu integrirane.

Ono što je uslijedilo Vlado Azinović, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i vještak na Bosnićevom suđenju, opisuje kao promjenu taktike, ne sadržaja: drugi daije nastavili su govoriti ono što je Bosnić govorio prije zatvora, ali su odbacili narative koji mogu dovesti do hapšenja, suđenja ili pritvora.

Puhalo isto opisuje s druge strane: pitanje je li potreban džihad više se ne postavlja, a teme su okrenute svakodnevnim problemima.

Vrijedi reći i ono što u građi ne stoji. Nema dokaza koji Pezića povezuju s pozivima na nasilje, s odlascima na strana ratišta, s regrutovanjem ili s organizacijama koje su zbog toga procesuirane. Kada je Bosnić 2021. izašao iz zatvora, BIRN je pratio naloge daija čiji je utjecaj u međuvremenu narastao i utvrdio da o tome nisu govorili uopće. Pezić se nikada javno nije oglasio o Bosniću.

Postoji, međutim, i dokaz koji ide dalje od odsustva.

U martu 2017. u osmom broju Rumiyaha, glasila takozvane Islamske države, objavljen je tekst s pozivom na ubijanje vjerskih govornika na Balkanu. Među imenovanima je i Elvedin Pezić, uz Safeta Kuduzovića, Dževada Gološa, Muamera i Ifeta Zukorlića, Zijada Ljakića i druge. Državna agencija za istrage i zaštitu tada je zaprimila informacije o prijetnjama osmorici, a njihovo postojanje potvrdio je i Vlado Azinović. Islamska zajednica saopćila je da njeni imami prijetnje nisu primili.

Obrazloženje uz Pezićevo ime otkriva više od same prijetnje. Označen je kao otpadnik i podržavalac vlasti, a kao razlog navedeno je to što poziva ljude da izlaze na izbore.

Za najekstremniju džihadističku organizaciju svog vremena, dakle, Pezić je bio neprijatelj, i to zato što priznaje državu i njene izbore.

To baca drukčije svjetlo i na njegov odnos prema politici.

Uoči Općih izbora 2022. objavio je četiri predizborna savjeta upućena političarima. Nijedan ne spominje stranku ni kandidata. Poručuje im da čuvaju jezik jer se za svaku riječ odgovara, da nije dozvoljeno prezirati čovjeka zato što podržava drugu stranku, da je čast muslimana svetija od svetosti Kabe pa se u prepucavanjima na nju ne smije udarati, i da je potvora veliki grijeh koji se u kampanjama olako čini. Ulazi, dakle, u izborni proces, ali kao neko ko propisuje pravila ponašanja, ne kao neko ko preporučuje glas.

U augustu 2025, nakon osuđujuće presude Miloradu Dodiku, javno mu je prigovorio što od Ustavnog suda traži pomoć nakon što je godinama poricao njegov legitimitet.

Jednom je, međutim, došao bliže stranačkoj politici nego što mu je odgovaralo. U jesen 2022. mrežama je kružila fotografija s njegovog susreta s online aktivistom bliskim SDA, snimljena u prisustvu tadašnjeg lidera te stranke Bakira Izetbegovića. Upitan o tome, Pezić fotografiju nije demantovao. Odgovorio je objavom da savremene fetve ne dozvoljavaju javno objavljivanje tuđe slike bez saglasnosti osobe na njoj, čak ni s dobrom namjerom.

Sporovi oko njegovog djelovanja vodili su se o sadržaju propovijedi i o javnom novcu. Ne o bezbjednosnim optužbama. I to je razlog zbog kojeg dvadeset godina nije bilo osnova da mu bilo ko išta zabrani.

Zabrana kao gorivo

Oktobra prošle godine direktorica Kulturnog centra u Bihaću Erna Begatović otkazala je njegovo predavanje, uz obrazloženje da je pravo ustanove odlučiti šta predstavlja. Uslijedili su napadi na nju na društvenim mrežama, a organizator je prozvao i gradonačelnika.

Pezićev odgovor bio je pitanje upućeno pratiocima: bi li voljeli da se u Bihaću organizira javna tribina. Objava je za kratko vrijeme prikupila stotine komentara podrške. Prethodnu večer držao je predavanje u prepunoj dvorani u Ljubljani.

To nije bila odbrana nego pretvaranje zabrane u mobilizaciju, s mjerljivim rezultatom.

Govoreći o Bosniću, Azinović je 2021. iznio zapažanje koje se ne odnosi samo na njega: u glavama sljedbenika, kaznena mjera dodatno potvrđuje autoritet osobe koja je trpi.

Posljednja objava

Šest sati prije nego što je priveden, Pezić je objavio misao o tome kako će mnogi na Sudnjem danu poželjeti da nikada nisu otvorili Facebook profil. Objava je prikupila 1.900 reakcija, 137 komentara i 22 dijeljenja.

Od privođenja nije objavio ništa. Razgovore s novinarima sistematski odbija — odbio je i BIRN, više puta, godinama.

Kosovska policija pitala je organizatora ima li dozvolu Islamske zajednice za promociju knjige. Odgovor je bio da nije imam ni u jednoj džamiji, pa mu dozvola nije potrebna. To je tačno. To je i cijela stvar.

Ista činjenica koja ga je u Bosni 20 godina činila nedodirljivim, što ne pripada nijednoj strukturi, ne prima platu, ne odgovara nikome, na Kosovu je bila razlog da ga se ukloni. BiH nije imala mehanizam da ga dotakne. Kosovo nije imalo mehanizam da ga propusti.

A kada se oglasi, oglasit će se onako kako to radi već 20 godina: sam, na vlastitom kanalu, pred publikom većom od one koju ima bilo koja institucija koja bi ga htjela nešto pitati. Vrijeme će pokazati kako će ova priča završiti, do tada Pezićeve objave gledaće svi, oni koji mu vjeruju i oni koji mu se smiju. Misija će biti ispunjena.

(N1/DEPO PORTAL/au)