Putnici koji prelaze vanjsku granicu Evropske unije, posebno oni koji ulaze iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore ili drugih zemalja izvan Schengenskog prostora, sve češće se pitaju jedno vrlo osjetljivo pitanje: može li granična policija zatražiti da otključaju mobitel i pokažu sadržaj poruka, fotografija, poziva ili aplikacija?

Odgovor nije jednostavan, jer granična kontrola nije isto što i obična policijska kontrola u prometu, ali nije ni neograničena ovlast kojom službenik može bez razloga pregledavati privatni život putnika. Na granici policija ima šire ovlasti nego u redovnim situacijama, ali svaka provjera mora imati svrhu, razlog i zakonski okvir, piše GPMaljevac.com. 

Prema pravilima granične kontrole, policija prilikom prelaska vanjske granice može provjeravati osobe, putne isprave, predmete koje osoba ima sa sobom i prijevozno sredstvo kojim putuje. To znači da se na granici ne provjerava samo pasoš ili lična karta, već i okolnosti putovanja, razlog ulaska, trajanje boravka, novac za boravak, rezervacija smještaja, povratna karta, pozivno pismo, osiguranje, vozilo, prtljag i drugi predmeti koje putnik nosi.

Mobitel se u praksi može posmatrati kao predmet koji putnik ima kod sebe, ali njegov sadržaj je mnogo osjetljivija stvar. U telefonu se nalaze privatne poruke, fotografije, bankovne aplikacije, zdravstveni podaci, poslovna komunikacija, podaci porodice, djece i trećih osoba. Zbog toga pregled samog uređaja i pregled sadržaja uređaja nisu ista stvar.

Granični policajac može postavljati pitanja o razlogu putovanja. Može pitati gdje idete, kod koga idete, koliko ostajete, imate li novac, gdje ćete spavati, radite li u EU, imate li dozvolu boravka ili rada, jeste li ranije prekoračili 90 dana u Schengenu i možete li dokazati svrhu boravka. Ako putnik kaže da ide turistički, a nema rezervaciju smještaja, nema povratnu kartu, nema dovoljno novca i ne zna objasniti plan putovanja, policija može provesti detaljniju kontrolu.

U takvoj situaciji policija može tražiti da putnik pokaže dokaz koji već ima u telefonu. To može biti rezervacija hotela, karta za autobus ili avion, poziv osobe kod koje ide, adresa smještaja, potvrda o osiguranju, mail poslodavca, potvrda o terminu kod ljekara ili drugi dokument koji objašnjava razlog ulaska. Međutim, to nije isto kao neograničeno čitanje privatnih poruka i pretraživanje cijelog mobitela.

Najvažnije pitanje je da li policija smije tražiti PIN, šifru ili biometrijsko otključavanje telefona. U praksi se to može dogoditi, posebno ako postoje sumnje da putnik ne govori istinu o svrsi ulaska, da ide raditi bez dozvole, da zloupotrebljava bezvizni režim, da krije stvarnu adresu boravka ili da postoje sigurnosni razlozi. Ipak, traženje da se telefon otključa ne znači automatski da policija smije bez ograničenja pregledati sve što se nalazi u uređaju.

Ako policija želi provjeriti konkretan dokaz, putnik može sam otvoriti dokument, poruku ili mail koji potvrđuje svrhu putovanja. Na primjer, ako kažete da idete kod rodbine u Njemačku, možete pokazati poruku s adresom ili pozivom. Ako kažete da idete u hotel u Austriju, možete pokazati rezervaciju. Ako kažete da idete na razgovor za posao, a nemate radnu dozvolu, upravo takva komunikacija može otvoriti dodatna pitanja i sumnju da ne ulazite kao turista nego radi rada.

Za državljane Bosne i Hercegovine i drugih trećih zemalja posebno je važno pravilo 90 dana u bilo kojih 180 dana. Granična policija pri ulasku i izlasku iz Schengena provjerava prethodne boravke, a nakon uvođenja elektronskih sistema sve se manje oslanja na pečate u pasošu, a sve više na digitalne evidencije. Ako sistem pokaže da je osoba već iskoristila dozvoljeni boravak ili ako postoji sumnja da boravi više nego što smije, policija može postavljati dodatna pitanja i tražiti dokaze.

Mobitel tu često postaje problem ne zato što je sam po sebi predmet kontrole, nego zato što putnici u njemu imaju dokaze koji mogu potvrditi ili osporiti njihovu priču. Poruke o dogovorenom poslu, smještaju kod poslodavca, dnevnici, plaći, radu na crno ili planiranom ostanku mogu biti razlog da policija posumnja u stvarnu svrhu putovanja. S druge strane, uredna rezervacija smještaja, povratna karta, plan puta i komunikacija s porodicom mogu pomoći putniku da brže objasni razlog ulaska.

Putnici često misle da je dovoljno reći “idem turistički” i pokazati pasoš. Međutim, za ulazak u Schengen državljanin treće zemlje mora ispunjavati uvjete ulaska. To uključuje važeću putnu ispravu, opravdan razlog putovanja, dovoljno sredstava za boravak i povratak, poštivanje pravila 90/180 dana i činjenicu da osoba ne predstavlja prijetnju javnom poretku, sigurnosti ili zdravlju. Ako neki od tih uvjeta nije jasan, granična policija ima pravo dodatno provjeravati.

Važno je znati i da odbijanje saradnje na granici može imati posljedice. Ako putnik ne želi odgovoriti na osnovna pitanja, ne može dokazati svrhu ulaska, nema smještaj, nema novac, nema povratak i ne želi pokazati dokumente koji bi razjasnili situaciju, policija može zaključiti da uvjeti za ulazak nisu ispunjeni. To ne znači da je svako odbijanje otključavanja mobitela automatski razlog za zabranu ulaska, ali u kombinaciji s drugim sumnjivim okolnostima može otežati položaj putnika.

Granična policija ne bi smjela provoditi nasumično i neograničeno “kopanje” po telefonu bez razloga. Pregled mora biti povezan sa svrhom granične kontrole, sigurnosnom procjenom ili sumnjom na prekršaj ili kazneno djelo. Ako postoji ozbiljnija sumnja na krijumčarenje ljudi, lažne dokumente, zloupotrebu boravka, rad bez dozvole ili drugo kažnjivo ponašanje, tada se postupanje može proširiti i na druge policijske ovlasti, ali to više nije obična rutinska kontrola pasoša.

Za putnike je najbolji savjet da prije puta pripreme sve dokaze u posebnoj mapi u telefonu ili isprintane na papiru. Rezervacija smještaja, povratna karta, putno osiguranje, adresa osobe kod koje idete, dokaz o novcu i plan puta mogu spriječiti nepotrebno zadržavanje. Još je bolje imati najvažnije dokumente isprintane, jer tada nema potrebe da službeniku pokazujete privatni telefon.

Posebno oprezni trebaju biti oni koji ulaze u EU kao turisti, a u telefonu imaju dogovore o radu. Ako nemate radnu dozvolu, a u porukama piše da vas neko čeka na gradilištu, u restoranu, kod poslodavca ili na sezonskom poslu, granična policija može posumnjati da ulazite radi rada, a ne turizma. U takvim slučajevima moguće je odbijanje ulaska, jer bezvizni režim ne znači pravo na rad.

Nije pametno ni davati lažne odgovore. Ako kažete da idete kod prijatelja, a ne znate adresu; ako kažete da ostajete tri dana, a u telefonu imate poruke o ostanku od tri mjeseca; ako kažete da nemate poslodavca, a nosite radnu odjeću i dogovorenu smjenu, problem neće biti samo mobitel, nego kontradikcija između vaših izjava i dokaza.

S druge strane, putnik ima pravo na dostojanstveno postupanje i zaštitu privatnosti. Granična kontrola ne znači da osoba gubi sva prava. Ako službenik traži uvid u određeni dokument, najbolje je mirno pitati šta tačno treba pokazati. Umjesto da predate otključan telefon u ruke, možete sami otvoriti traženi dokument i pokazati ekran. Ako se traži širi pregled sadržaja, putnik može pitati koji je razlog takve kontrole.

U praksi se najviše problema javlja kod putnika koji često ulaze i izlaze iz Schengena, nemaju jasne dokaze o svrsi boravka, putuju bez dovoljno novca, ne znaju gdje će boraviti ili imaju ranije prekoračenje boravka. Kod takvih putnika i obična poruka u telefonu može postati važan dokaz za graničnu procjenu. 

Zakonski gledano, granica nije prostor u kojem policija mora vjerovati svakoj izjavi putnika. Ulazak u EU i Schengen nije automatsko pravo za državljane trećih zemalja, čak ni kada im nije potrebna viza. Bezvizni režim omogućava kratki boravak, ali pod uvjetima. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni ili ih putnik ne može dokazati, ulazak može biti odbijen.

Zato je najkraći odgovor na pitanje iz naslova sljedeći: granična policija može tražiti da pokažete dokaz iz mobitela ako je to važno za provjeru svrhe putovanja, ali to ne znači da ima neograničeno pravo pregledavati sve vaše privatne poruke, fotografije i aplikacije bez razloga. Što je vaša priča jasnija i dokumentacija urednija, manja je mogućnost da će telefon uopće postati tema kontrole.

Za putnike iz BiH, Srbije i drugih zemalja regije najvažnije je da na granicu ne dolaze nespremni. Ako putujete turistički, ponašajte se kao turista: imajte smještaj, povratak, novac i jasan plan. Ako idete raditi, trebate odgovarajuću dozvolu. Ako idete kod rodbine, znajte adresu i kontakt. Ako sve dokaze držite samo u telefonu, pripremite ih unaprijed tako da ne morate otvarati privatne razgovore pred službenikom.

Tema mobitela na granici postaje sve važnija jer se putovanja sve više digitaliziraju. Karte, rezervacije, pozivi, radni dogovori i bankovni podaci danas su uglavnom u telefonu. Upravo zato putnici moraju znati razliku između pokazivanja konkretnog dokaza i potpunog odricanja od privatnosti. Granica jeste mjesto pojačane kontrole, ali i dalje vrijedi pravilo da svaka kontrola mora imati razlog, mjeru i zakonsku svrhu.

(DEPO PORTAL/ad)