Dok se u javnosti sve češće govori o “investicijama”, “strateškim partnerstvima” i “razvoju namjenske industrije”, iza zatvorenih vrata vode se ozbiljne borbe oko kontrole nad ključnim resursima, ugovorima i budućnošću Pretisa — jedne od najvažnijih kompanija namjenske industrije Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema informacijama iz više izvora uključenih u procese pregovora i upravljanja, određeni poslovni modeli i ugovorni prijedlozi koji su posljednjih mjeseci predstavljeni Pretisu izazvali su ozbiljnu zabrinutost zbog mogućih posljedica po finansijsku stabilnost, institucionalnu nezavisnost i dugoročnu održivost kompanije.

Posebno kontroverzan bio je prijedlog ugovora vezan za nabavku baruta, gdje su, prema dostupnim informacijama, bili predviđeni:

• dnevni penali od čak 5% ukupnog iznosa za kašnjenje plaćanja (do 5 miliona maraka kamate DNEVNO) 
• bez ograničenja maksimalnog iznosa penala
• kao i potencijalni mehanizmi online obračuna gdje bi cijenu po jedinici praktično određivala samo jedna strana.

Finansijski stručnjaci upozoravaju da bi ovakav model mogao dovesti do situacije u kojoj bi kompanija bila izložena neograničenom finansijskom riziku i ozbiljnom pritisku na likvidnost.

“U ozbiljnom korporativnom svijetu ovakvi uslovi se smatraju ekstremno nepovoljnim, posebno kada ne postoji balans rizika između ugovornih strana”, navodi jedan od sagovornika upoznatih sa sadržajem pregovora.

Međutim, ono što dodatno zabrinjava jeste šira struktura odnosa koja se pokušava uspostaviti.
Prema informacijama iz industrijskih i upravljačkih krugova, Regulus ne pokušava biti samo investitor ili partner, već istovremeno:

• dobavljač ključnih sirovina,
• faktor koji utiče na određivanje cijena,
• poslovni partner,
• potencijalni investitor,
• te indirektni faktor upravljačkog uticaja.

Stručnjaci za korporativno upravljanje upozoravaju da upravo ovakva koncentracija interesa predstavlja klasičan primjer potencijalnog sukoba interesa i institucionalnog rizika.

Dodatnu pažnju izaziva i uloga Ike Horvatha, člana Nadzornog odbora Pretisa ispred Regulusa.

Naime, prema tvrdnjama osoba uključenih u procese, Horvath istovremeno učestvuje u pregovorima između Regulusa i Pretisa vezanim za određene ugovore, dok sa druge strane kao član Nadzornog odbora učestvuje ili može učestvovati u odlučivanju o tim istim poslovima.

Pravnici i stručnjaci za korporativno upravljanje upozoravaju da ovakve situacije otvaraju ozbiljna pitanja:

• sukoba interesa,
• zaštite interesa društva,
• transparentnosti odlučivanja,
• i nezavisnosti nadzornih funkcija.

Posebno je zanimljivo da su, prema tvrdnjama više izvora, svi pokušaji upozoravanja na ove rizike nailazili na snažne reakcije.
Očito je da, ukoliko se želi dobro domaćoj namjenskoj industriji, mora se insistirati na:

• zaštiti institucionalne nezavisnosti Pretisa,
• sprečavanju podaničkog odnosa prema bilo kojem partneru,
• zaštiti radnika i njihovih porodica,
• očuvanju domaće namjenske industrije,
• te odbijanju modela gdje jedna strana kontroliše sirovinu, cijenu i finansijski pritisak istovremeno.

Dodatnu kontroverzu izaziva i činjenica da se u javnosti često govori o “investicijama”, dok, prema dostupnim informacijama, nije evidentirano stvarno ulaganje kapitala.

Sagovornici upoznati sa procesima tvrde da su od Pretisa traženi tehnička dokumentacija i određeni industrijski podaci, iako prethodno nisu ponuđeni:

• ozbiljan investicioni ugovor,
• konkretan model ulaganja,
• bankarske garancije,
• niti jasno definisana podjela rizika.

“To nije investicija. Investicija znači kapital, rizik i odgovornost. Sve ostalo je pokušaj pozicioniranja bez stvarnog ulaganja”, tvrdi jedan od izvora.

Prema tvrdnjama dijela sagovornika iz industrijskih i finansijskih krugova, namjerno se pokušava skrenuti fokus sa suštine problema.

A suština problema, kako tvrde, jeste pokušaj dugoročnog preuzimanja kontrole nad Pretisom i Binasom kroz finansijski i ugovorni pritisak.

Sagovornici upozoravaju da modeli sa ekstremnim penalima, jednostranim određivanjem cijena i stvaranjem zavisnosti od jednog partnera mogu predstavljati oblik ekonomskog potčinjavanja kompanije.

“Ne radi se samo o jednom ugovoru. Radi se o stvaranju modela gdje kompanija postaje finansijski zavisna, izložena stalnim penalima i dugoročno gubi mogućnost samostalnog odlučivanja”, navodi jedan od izvora upoznatih sa pregovorima.

Pojedini stručnjaci ovakve modele nazivaju i “lihvarskim ugovorima”, jer stvaraju situaciju u kojoj finansijski teret može vrlo brzo postati veći od realne sposobnosti kompanije da ga servisira.

Prema tvrdnjama više izvora iz industrijskih i finansijskih krugova, postoji i ozbiljna bojazan da bi ovakav model mogao predstavljati pokušaj neprijateljskog preuzimanja (“hostile takeover”) kroz plansko finansijsko iscrpljivanje i zaduživanje Pretisa.

Sagovornici upozoravaju da se kompanija može dovesti u stanje ozbiljne likvidnosne slabosti i dugoročne zavisnosti, kroz:

• nepovoljne ugovore,
• ekstremne penale,
• zavisnost od jednog dobavljača,
• kontrolu cijena sirovina,
• i kontinuirani finansijski pritisak

U takvom scenariju kompanija postaje ranjiva ne samo operativno, nego i vlasnički i upravljački.

“Historijski gledano, mnoge industrijske kompanije nisu preuzimane direktno kupovinom, nego stvaranjem dugova, zavisnosti i finansijske iscrpljenosti nakon čega partner praktično preuzima kontrolu nad ključnim odlukama”, navodi jedan od finansijskih stručnjaka upoznatih sa slučajem.

Dodatnu zabrinutost izazivaju i javni nastupi Ike Horvatha u pojedinim medijima, koje dio stručne i poslovne javnosti smatra malicioznim i štetnim po interese Pretisa i Binasa.

Prema mišljenju više sagovornika iz industrijskih krugova, takvi istupi imali su za cilj:

• obezvrjeđivanje vrijednosti dionica Pretisa i Binasa,
• narušavanje kredibiliteta kompanija na međunarodnom tržištu,
• stvaranje percepcije nestabilnosti i nesposobnosti domaćeg menadžmenta,
• te jačanje pozicije Regulusa kao navodnog “spasioca” ili faktičkog kontrolora obje fabrike.

Sagovornici tvrde da se Regulus u određenim međunarodnim poslovnim krugovima već pokušava predstavljati kao stvarni vlasnik ili kontrolor Pretisa i Binasa, iako se radi o kompanijama od strateškog značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine.

Dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica da, prema tvrdnjama više izvora iz industrije, Regulus paralelno pokušava replicirati proizvodne modele Pretisa u drugim državama, koristeći pri tome:

• know-how Pretisa,
• poslovne kontakte izgrađene decenijama,
• postojeće kupce,
• reputaciju i historiju kompanije,
• te iskustvo i reference stečene kroz poslovanje Pretisa na međunarodnom tržištu.

Sagovornici upozoravaju da ovakav model može dugoročno dovesti do slabljenja domaće industrijske baze i prebacivanja strateškog znanja i tržišnih pozicija izvan Bosne i Hercegovine.

“Najveća opasnost nije samo finansijska. Najveća opasnost je kada domaća kompanija izgubi svoje tržište, svoje kupce, svoje znanje i svoju stratešku poziciju, dok se paralelno isti model poslovanja razvija u drugim državama koristeći upravo resurse i reputaciju Pretisa”, navodi jedan od sagovornika iz namjenske industrije.

“Ukoliko uspijete oboriti reputaciju kompanije, oslabiti njenu tržišnu poziciju, stvoriti finansijski pritisak i prikazati domaće upravljanje nesposobnim, tada mnogo lakše opravdavate potrebu za ‘preuzimanjem kontrole’ ili dominantnim uticajem”, navodi jedan od sagovornika upoznatih sa situacijom.

Upravo zbog toga dio stručne javnosti smatra da se pažnja javnosti svjesno usmjerava na lične sukobe, kvalifikacije i medijske spinove, dok se istovremeno zanemaruje mnogo ozbiljnije pitanje: Da li se kroz ugovorne, finansijske i medijske mehanizme pokušava ostvariti faktička kontrola nad strateškim kompanijama namjenske industrije Federacije Bosne i Hercegovine?!

Međutim, cijeli slučaj otvara i mnogo šire pitanje koje prevazilazi samo Pretis.

Prema mišljenju dijela stručne javnosti, u Bosni i Hercegovini trenutno postoji ozbiljan sistemski problem zaštite namjenske industrije.
Naime, kroz postojeći model trgovanja na Sarajevskoj berzi, praktično bilo ko može kupovati dionice kompanija namjenske industrije, a zatim ih bez značajnijih ograničenja prodavati trećim stranama ili takozvanim “prijateljima Bosne i Hercegovine”.

Stručnjaci upozoravaju da takav sistem može predstavljati ozbiljan sigurnosni, ekonomski i geopolitički rizik, posebno imajući u vidu da se radi o strateškoj industriji povezanoj sa:

• odbrambenim kapacitetima,
• vojnom tehnologijom,
• proizvodnim know-how-om,
• izvoznim dozvolama,
• i nacionalnom sigurnošću.

Za razliku od brojnih drugih država koje imaju stroge mehanizme kontrole vlasništva nad kompanijama iz namjenske i strateške industrije, Bosna i Hercegovina trenutno nema dovoljno snažne zaštitne mehanizme koji bi spriječili potencijalno preuzimanje uticaja kroz vlasničke ili povezane strukture.

Zbog toga sve više stručnjaka upozorava da pitanje Pretisa nije samo pitanje jednog ugovora ili jednog partnera.
To je pitanje:

• kontrole strateških resursa,
• zaštite domaće industrije,
• ekonomskog suvereniteta,
• sigurnosne stabilnosti,
• i budućnosti namjenske industrije Federacije Bosne i Hercegovine.

Jer pitanje više nije samo ko pregovara o ugovorima.
Pitanje je: Ko dugoročno pokušava kontrolisati domaću namjensku industriju?!

(DEPO PORTAL/ad)