'Velika škrtica" Jutarnjeg lista donosi novo zanimljivo zapažanje o proizvodu koji viđamo u gotovo svim hipermarketima i u Bosni i Hercegovini, o čemu čitajte u nastavku: 

Ugledala sam neki dan po stoti put u trgovini proizvod na kojemu je pisalo "šunka za pizzu", ali sam ga sad prvi put uzela u ruke jer sam shvatila kako zapravo nikad nisam provjerila što je to kod ovog mesa tako posebno da su mu prikeljili opis da je prikladan upravo za ovo poznato talijansko jelo.

Mislim si - ako želim pizzu sa šunkom, nije li onda dovoljno na nju staviti neki kvalitetan komad klasične šunke, kuhane ili suhe, ovisno o tome kako tko voli?

I kakva je to kategorija - šunka za pizzu?

Stvar mi je postala jasna čim sam proučila sastojke na pozadini proizvoda, a o njima detalje možete doznati u našem novom, kratkom videu (ovdje pogledajte video).

Ukratko, na prvom komadu koji sam uzela u ruke pisalo je kako u sebi sadrži 52 posto svinjskog mesa, zatim vodu, sol, škrob, svinjske kožice i vlakna graška.

Svašta se naziva šunkom

Pronašla sam u drugoj trgovini još jedan primjerak, a na njemu su bili doslovno isti sastojci, osim što je udio mesa iznosio 51 posto.

Sad mi je bilo još manje jasno zašto je riječ o šunki koja je namijenjena baš za pizzu.

Nisam neki stručnjak za meso, ali znam da je najkvalitetnija šunka ona koja je proizvedena od komada svinjskog buta. No, iz meni posve nepoznatog razloga, proizvođačima se na tržištu dopušta da svašta nazivaju šunkom, pa tako imamo i pureće šunke, a evo i šunke za pizzu, iako taj naziv nije predviđen nikakvim pravilnikom niti je uopće riječ o standardiziranom proizvodu.

Zašto je to važno?

Pa zato što propisi definiraju minimalne uvjete koje pojedini proizvodi moraju zadovoljavati kako bi nosili određeni naziv, i to je dobra stvar jer nam garantira minimalnu kvalitetu koju dobivamo kad kupujemo točno određeni proizvod, umjesto da ona varira ovisno o tome kako se proizvođaču sprdne.

Što kaže pravilnik?

Kad su u pitanju šunke, Pravilnik o mesnim proizvodima kaže kako postoje dimljena, kuhana i suha šunka te šunka u ovitku, a ovisno o tome o kojoj je vrsti riječ, ona mora biti izrađena od svinjskog buta, odnosno može biti izrađena od svinjskog mesa općenito, ali s točno propisanim udjelom bjelančevina iz mesa.

Dimljena šunka tako je proizvod od salamurenog obrađenog svinjskog buta sa ili bez kože koji je podvrgnut dimljenju, dok je suha šunka trajni suhomesnati proizvod od svinjskog buta.

Kuhana šunka, kaže pravilnik, polutrajni je proizvod od jednog ili više komada salamurenog svinjskog mesa, masnog i vezivnog tkiva, koji mora imati najmanje 13 posto bjelančevina mesa, dok je šunka u ovitku polutrajna kobasica od više komada svinjskog mesa koja u sebi mora sadržavati najmanje 12 posto bjelančevina mesa.

Zašto je "šunka za pizzu" dobar primjer da na tržištu imamo jako puno proizvoda lošije kategorije, ukazuje se i u jednom priručniku koji je izdala Hrvatska agencija za hranu.

Dobar primjer manipulacije

U njemu se navodi kako je šunka dobar primjer manipulacije jer tehnologija danas omogućava da se uporabom posebnih enzimskih preparata uspješno spajaju komadi mesa s različitih dijelova trupa te se potom povezuju u jedinstvenu masu i prodaju kao bolji komad mesa, uz dodatke soli i raznih začina.

Šunka za pizzu ističe se kao posebno izdvojen slučaj - to je kombinacija manje vrijednog mesa, ne nužno od svinje, s dodatkom modificiranog škroba, polifosfata, masnih dijelova, začina i najviše vode.

U našem slučaju, na pozadini proizvoda deklarirano je svinjsko meso, no očito je kako polovica proizvoda otpada na vodu i dodatke, pa je nejasno zašto se ovaj proizvod reklamira kao prikladan za pizzu, posebno s obzirom na činjenicu da na tržištu ima puno primjera kvalitetnih šunki koje bi bilo bolje koristiti u pripremi ovoga jela.

Skuplje su, ali barem su od buta, a ne od vode.

(DEPO PORTAL/ad)