Agresija na Bosnu i Hercegovinu nije prestala od 1992. godine do današnjega dana. Susjedne države i dalje su posvećene naporima za njenu destabilizaciju kojom bi „profitirali“ anektirajući njenu teritoriju. 

Integritet ove zemlje i suverenitet ove države stalno su izloženi nasrtajima s obje strane uprkos tome što su najviše međunarodne pravne instance utvrdile njihovu agresiju na BiH: državnici s obje strane ulaze u BiH kad god i kako god im se prohtije zaobilazeći pri tome institucije koje su njihov pandan u BiH.

Najnovija ovjera tih hegemonijskih aspiracija prema BiH stiže ovih dana sa skupa TradFest održanog u Zagrebu. Mediji su zasuti kartama koje su lansirane iz istoga „hegemonijskog laboratorija“ a na kojima se iscrtavaju karte tri entiteta. To su recidivi onih karata koje su Tuđman i Milošević tako strastveno iscrtavali, a koje su na kraju rezultirale genocidom i UZP – po međunarodnim presudama. 

Karte objavljuju da se Zlo prijeteći nadvilo nad BiH iako od nje nikada nije ni odustajalo. S tim ciljem sastaju se ovih dana Čović i Dodik, uz „maglovitu misiju“ izvjesne osobe iz SAD, da bi nas – najzad – o svojima namjerama informirali agresijskim mapama. Nevolja je u tome što se to zbiva u susjednoj državi, u prisustvu visokog političkog dužnosnika (nažalost, čak i ex-kardinala!).

Karte objavljuju da se Zlo prijeteći nadvilo nad BiH iako od nje nikada nije ni odustajalo

Dakle, nužno je imati u vidu činjenicu – kao direktnu i snažnu poruku – da ove mape nisu lansirane sa tla BiH nego iz prijestolnice susjedne države! Ostaje nam da vidimo hoće li se neko relevantan otuda oglasiti o tome – kao priznanje da je potpuno pogrešno i ratoborno u jednoj državi iscrtavati razbijačke mape susjedne države. 

Po svemu sudeći, procjenjuje se tu da je nakon višedecenijskog mrcvarenja države BiH došlo vrijeme njene eutanazije. Na vrijeme su se pobrinuli da i Visokom Predstavniku okače svoje odličje.

Najgore u svemu tome jest nedoraslost „bošnjačke politike“, ili bošnjačke svijesti o ovoj stvarnosti. Bošnjački političari su uglavnom i u većini – oni koji su na poziciji – bez državničkog dostojanstva i zrelosti, podaništvu skloni. Takozvana akademska zajednica je – dominantno – kukavna i ponižavajuće oportuna; s pozicije intelektualaca dostojna je prezira.

Nažalost, Islamska zajednica pravi fatalne povijesne greške komunicirajući s političkim subjektima i separatistima kao da je ona predstavnica Bošnjaka kao naroda pa time daje krunski argument onima koji Bošnjake od devedesetih godina prošloga vijeka predstavljaju kao vjersku skupinu zato da bi ih uklopili u svoje islamofobne projekte.

Bošnjački političari su uglavnom i u većini – oni koji su na poziciji – bez državničkog dostojanstva i zrelosti, podaništvu skloni

Iole pažljivije, osvještenije posmatranje ovih mapa u kontekstu agresījā od devedesetih godina moralo bi jasno kazati Bošnjacima da je stvaranje njihova entiteta, u datim kontekstima, aposlutno pouzdan put ka sudbini kakvu danas ima Gazza.

Hoće li šutke pristati da ih zadesi tako užasna sudbina?

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook