Bh. novinarka Jasmina Dučić-Nuhodžić preminula je 11. aprila u 66. godini, ostavljajući iza sebe decenije profesionalnog rada, ali i priču o neraskidivom prijateljstvu koje je prkosilo svim životnim olujama.

Od Jasmine se emotivnom porukom oprostila njena dugogodišnja prijateljica, Sebija Izetbegović, otkrivši javnosti dubinu njihove povezanosti koja je počela davno, u hodnicima bolnica...

- Otišla je moja prijateljica. Iako znam da svi imamo već određen trenutak odlaska, plačem bez prestanka za njom...

Davno smo se upoznale. Bilo je i dugih perioda da se nismo vidjale, život tako diktira, ali smo se jednako voljele. Svaki razgovor je bio kao da smo svaki dan zajedno provele. Nikad se nismo svađale osim što sam ja bila naporna i uporno pokušavala da je natjeram da odbaci cigarete. Od molbi do napada, prijetnji i pokušaja da je nekim poklonom potkupim. Nisam uspjela. 

Naša neraskidiva veza je bila i  pacijent - doktor. Kao mlada doktorica preuzela sam ogroman rizik i usprotivila se svim starijim  kolegama koji su joj dali  lošu i teško prihvatljivu procjenu stanja. I sad se sebi čudim, mada meni hrabrosti nikad nije nedostajalo. Sreća da je i ona bila odlučna da ne prihvati njihovo mišljenje i da me potraži. Objasnila sam im šta bih ja uradila.

Jaca i njen Faki su mi vjerovali i dogovor je pao: moje je bilo da uradim tu  tešku operaciju i preuzmem rizik, njeno da mi vjeruje, da me sluša i da se brzo oporavi.

Uspješno se završilo. Rezultat nam je stigao relativno brzo i bio je divan. Hamza.

Ponos, i njihov i moj. Svaki dan sam išla da ih obiđem, da uživam u njenoj majčinskoj sreći, ali i da i sama izmazim i izljubim Hamzu. 
Prođe vrijeme, sudbinski se ponovo povežemo u poslu. Dođe moja Jaca u Opću bolnicu sa mnom, tamo stanje grozno. Valja to popravljati, brzo raditi, uz silu dirigovanih napada i opstrukcija.

Ona smirena, ja uvijek kao oganj. 
Oko mene bururet i napadi, oko nje nekakav starinski  mir. Ublaži Jaca sve tegobe dubinom svoje strpljivosti i prijateljske vjernosti. Možemo da sjedimo i šutimo, da hodamo držeći se "pod ruku", da pređemo kilometre.
Da pričamo. Da šutimo a da se odlično razumijemo.

Iskreno. Pričamo svoje radosti i strahove, uspjehe i probleme, usput kupimo trešnje, operemo na pijaci i jedemo pravo iz kese, u Vilsonovom. Ona vadi cigarete. Ne obazire se na moje prijetnje, prepadanje, samo se smješka i gleda me podsmješljivo, zna da nema nista od moje priče i prijetnji. Prijetila sam joj i disciplinskom, na poslu. Ona se smije, kaže: pa ja izađem na balkon.

Sinoć nađem poruku koju mi je ostavila ispod jedne slike u albumu koji je napravila davne 2014. godine. Pregledala sam taj  album nekad, u brzini. Znala je da ću jednom prebrati detaljno i naći poruku. 

Gledaćemo zvijezde, svaka sa svoje strane, jer prijatelji su kao zvijezde, kako je i napisala.

Divna kćerka, majka, supruga, sestra, snaha,  prijateljica, lijepa moja Jasmina Dučić Nuhodžić vratila se svojem Gospodaru. 
Molim dragog Allaha da joj bude milostiv onoliko koliko sam je voljela. Puno - napisala je Sebija Izetbegović.

(DEPO PORTAL/ad)