Sinoć se slavilo širom Bosne i Hercegovine. Ne samo na trgovima, ulicama i balkonima, nego i tamo gdje to možda najmanje očekujemo.

Slavila su i vjerska lica.

U Gradačcu, jedan sveštenik odlučio je učiniti nešto što nadilazi sport. Zvona sa gradske crkve oglasila su se – ne zbog praznika, ne zbog liturgije, nego zbog fudbala. Zbog Bosne i Hercegovine.

- U tom zvuku nije bilo politike. Nije bilo podjela. Samo poruka koju svi razumiju bez prevoda – radost.

Fudbal, taj često osporavani i potcijenjeni fenomen, ponovo je uradio ono što nijedna konferencija, nijedan sastanak ni deklaracija ne mogu. Na nekoliko sati, možda dan ili dva, izbrisao je linije koje inače tako uporno crtamo među sobom.

Nije važno ko kako vjeruje, kako se zove ili gdje živi. U tim trenucima svi gledaju isti teren, navijaju za isti gol i dišu istim ritmom.

Zvona iz Gradačca zato nisu samo simbol podrške reprezentaciji. Ona su podsjetnik da ova zemlja, uprkos svemu, još uvijek zna biti jedno.

Možda ne dugo. Možda ne savršeno. Ali dovoljno da nas podsjeti kako to izgleda.

I možda je baš to najvažnije.

(DEPO PORTAL/dg)