Izvor: Raport
Piše: Semira Degirmendžić

Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u izuzetno delikatnoj situaciji kada je riječ o globalnim sukobima, posebno zbog eskalacije do koje je došlo nakon napada  Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran.

Dok je dio građana očekivao da država zadrži neutralnost, institucije su odlučile slijediti stavove EU po ovim pitanjima, a trenutna politička realnost unutar BiH pokazuje duboke podjele i različite interpretacije međunarodnih poteza.

U takvom ambijentu, dodatni sloj problema predstavlja kontinuirani politički pritisak koji dolazi iz entiteta Republika Srpska, a koji se ogleda u pokušajima da se Bosna i Hercegovina što jasnije svrsta u aktuelnim globalnim sukobima.

Kako doživljavamo svaki Dodikov susret kao uspjeh?

Jasno je da je cilj, prije svega Milorada Dodika i SNSD-a da predstave BiH kao zemlju suprotstavljenu politici SAD i drugih zapadnih saveznika.

Tako je Željka Cvijanović, zatražila da Predsjedništvo BiH osudi napade Irana na zemlje Bliskog istoka.

Međutim, činjenica je da se BiH već ranije, kroz institucije sistema, pridružila rezoluciji Ujedinjenih nacija koje se odnose na istu temu. Time se postavlja pitanje stvarne potrebe za novim političkim zaključcima, ali i motiva koji stoje iza takvih zahtjeva.

Upravo u tom kontekstu, ovakve inicijative dio javnosti vidi kao pokušaj dodatne unutrašnje polarizacije, ali i stvaranja utiska da unutar BiH ne postoji jedinstven stav o važnim međunarodnim pitanjima. Time se, svjesno ili ne, produbljuju političke razlike i otvara prostor za različite interpretacije vanjske politike države.

Također, jedan od ključnih problema jesu  dvostruki standardi dijela javnosti i medija, ali i političkih oponenata u BiH u ocjeni diplomatskih aktivnosti. Primjera radi, kada su Milorad Dodik i drugi SNSD-ovci imali sastanke sa američkim zvaničnicima ili s izraelskim, dio medija i javnosti u BiH to su često interpretirali kao njegov diplomatski uspjeh, dok su probosanske stranke tada dobijale kritike za izostanak ili neuspjeh sličnih inicijativa na međunarodnom planu.

No, suprotno tome, kada probosanski političari budu pozvani na međunarodne skupove ili susrete, čak i kada to bude kroz formalne državne institucije, situacija se u dijelu javnosti često prikazuje kao problematična.

Dok u entitetu RS takve susrete probosanskih političara pokušavaju minimizirati i umanjiti i dio javnosti ih kritikuje.

Primjer je i ovosedmični skup u Washingtonu na kojem je na poziv Melanie Trump, supruge američkog predsjednika, učestvovala i Mirela Bećirović, supruga Denisa Bećirovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Dio javnosti i medija zamjera Bećirović, jer je sjedila pored supruge izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, iako je u ovom slučaju riječ o protokolarnom rasporedu na koji gosti realno nemaju utjecaj.

Da je primjerice na taj skup bila pozvana Željka Cvijanović ili supruga nekog zvaničnika iz SNSD-a, to bi sigurno u većem dijelu bh. javnosti bilo pripisano njihovoj sposobnosti i znaku uvažavanja tih političara.

I pitali bi se mnogi, a gdje su na tom skupu probosanske polititičarke ili supruge probosanskih političara.

Kako se braniti od lažnih narativa? 

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(depo portal/AD)