Svijet je ove sedmice konačno prešao liniju i sunovratio se u provaliju totalnog rata na Bliskom istoku. 

Dok troškovi američke vojne intervencije vrtoglavo rastu prema 200 milijardi dolara, a nafta od 125 dolara po barelu više nije san nego surova realnost, analitičari upozoravaju: najveće oružje Irana nije njihova vojska, već apsolutna spremnost na eskalaciju bez povratka.

Teheran, stjeran u ćošak i boreći se za goli opstanak, ne prezira ni od čega. Brutalni napadi na energetska postrojenja, poput onog na katarski Ras Laffan koji se neće oporaviti narednih pet godina, pokazali su da je Iran spreman žrtvovati ekonomije svih susjednih država. 

Dok Donald Trump bjesni u Bijeloj kući na evropske saveznike i sopstvene obavještajce, iranski zvaničnici hladnokrvno najavljuju nove "igraće karte" — ciljanje postrojenja za desalinizaciju vode, što bi značilo ekološku i humanitarnu smrtnu presudu za cijelu regiju.

Diplomatija je klinički mrtva. U britanskoj ambasadi u Teheranu ostao je samo jedan tronožni pas, dok se za diplomatskim stolovima u Londonu uzalud traži izlazna strategija. 

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, opsjednut uništenjem iranske prijetnje, čini se da vodi sopstveni rat, često ignorišući dogovore s Washingtonom, što potvrđuju udari na naftna polja koje je Trump izričito tražio da se poštede.

Dok Italija i ostatak Evrope strijepe od recesije i talasa izbjeglica iz razorenog Irana, arapski susjedi gube i ono malo povjerenja što je ostalo. Saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan poručio je da je Iran teško pogriješio ako misli da Zaljevske države neće odgovoriti. 

Bez trunke povjerenja i s uništenim mostovima, Iran ulazi u svoju Novu godinu (Nowruz) bez ikakve nade u obnovu, dok svijet sa zebnjom čeka sljedeći potez Teherana koji bi mogao biti fatalan za globalni mir, prenosi Raport dio analize "The Guardiana".

(DEPO PORTAL/ad)