Iako je predsjednik Donald Trump najavio da će velike američke naftne kompanije uložiti milijarde dolara u Venecuelu nakon hapšenja Nicolása Madura, ta zemlja vjerovatno neće zabilježiti značajan rast proizvodnje sirove nafte u narednim godinama.

Iako južnoamerička zemlja možda ima najveće procijenjene rezerve nafte na svijetu, proizvodnja je tokom proteklih decenija drastično pala zbog lošeg upravljanja i nedostatka stranih ulaganja, nakon što je 2000-ih nacionalizirala naftne operacije, uključujući imovinu kompanija Exxon Mobil i ConocoPhillips, prenosi Forbes BiH.

Kompanije koje bi eventualno željele ulagati morale bi se suočiti sa sigurnosnim rizicima, zapuštenom infrastrukturom, pitanjima zakonitosti američke operacije u vezi sa Madurom, kao i mogućnošću dugoročne političke nestabilnosti, kazali su analitičari za Reuters.

Američke firme se neće vratiti dok ne budu sigurne da će im se isplate izvršavati i dok ne budu imale barem minimalan nivo sigurnosti, rekao je Mark Christian, direktor poslovnog razvoja u kompaniji CHRIS Well Consulting. Dodao je i da se kompanije neće vraćati dok sankcije prema Venecueli ne budu ukinute.

Venecuela bi također morala reformisati svoje zakone kako bi omogućila veća ulaganja stranih naftnih kompanija.

Nakon što je nacionalizirala industriju 1970-ih, 2000-ih je naredila prisilni prelazak na zajednička ulaganja pod kontrolom državne naftne kompanije PDVSA. Većina kompanija je ispregovarala izlazak ili prelazak, uključujući Chevron, dok neke nisu postigle dogovor i pokrenule su arbitražne postupke.

Šta može poći po zlu

„Ako Trump i saradnici uspiju osigurati mirnu tranziciju uz malo otpora, tada bi za pet do sedam godina moglo doći do značajnog rasta proizvodnje nafte, nakon što se popravi infrastruktura i riješe investicije“, rekao je za Reuters Thomas O’Donnell, energetski i geopolitički strateg. Dodao je da teška sirova nafta iz Venecuele dobro odgovara rafinerijama na američkoj obali Meksičkog zaljeva i da se može miješati s lakšom naftom iz frakinga.

To bi zahtijevalo da sve ide po planu, a mnogo toga može poći po zlu.

„Loše izvedena politička tranzicija koja ostavlja utisak američke dominacije može dovesti do godina otpora“, rekao je O’Donnell, ukazujući na naoružane građanske i gerilske grupe koje djeluju u zemlji.

Chevron bi bio u najboljoj poziciji da profitira od eventualnog otvaranja venecuelanskog naftnog sektora, rekao je Francisco Monaldi, direktor Programa za energiju Latinske Amerike pri Baker institutu Univerziteta Rice u Houstonu. Ostale američke naftne kompanije pažljivo bi pratile političku stabilnost i čekale razvoj operativnog okruženja i ugovornog okvira, dodao je.

Venecuela, jedna od osnivačica OPEC-a zajedno s Iranom, Irakom, Kuvajtom i Saudijskom Arabijom, proizvodila je do 3,5 miliona barela dnevno 1970-ih, što je tada činilo više od 7% svjetske proizvodnje nafte. Tokom 2010., proizvodnja je pala ispod 2 miliona barela dnevno, a prošle godine je u prosjeku iznosila oko 1,1 milion barela dnevno, odnosno svega 1% globalne proizvodnje.

Chevron kao jedina američka naftna kompanija u Venecueli

Chevron je trenutno jedina velika američka naftna kompanija koja posluje u Venecueli. ConocoPhillips potražuje milijarde dolara zbog preuzimanja tri naftna projekta prije skoro dvije decenije, dok je Exxon također bio uključen u dugotrajne arbitražne sporove s Venecuelom nakon što je napustio zemlju prije gotovo 20 godina.

„Kompanija koja će vjerovatno biti veoma zainteresovana za povratak je Conoco, jer im se duguje više od 10 milijardi dolara i malo je vjerovatno da će taj novac dobiti bez povratka u zemlju“, rekao je Monaldi za Reuters. Dodao je da bi se i Exxon mogao vratiti, ali da mu se duguje manji iznos.

„ConocoPhillips prati dešavanja u Venecueli i njihove potencijalne implikacije na globalnu opskrbu energijom i stabilnost. Prerano je spekulisati o budućim poslovnim aktivnostima ili investicijama“, rekao je portparol kompanije u komentaru za Reuters.

Chevron, koji izvozi oko 150.000 barela dnevno venecuelanske sirove nafte u SAD, morao je pažljivo manevrisati s Trumpovom administracijom kako bi zadržao svoje prisustvo u zemlji tokom protekle godine. Generalni direktor Mike Wirth rekao je u decembru da je razgovarao s administracijom o, kako je rekao, važnosti održavanja američkog prisustva u zemlji kroz više političkih ciklusa.

Kompanija je prisutna u Venecueli više od 100 godina i saopćila je u subotu da je fokusirana na sigurnost i dobrobit svojih zaposlenih, kao i na integritet svoje imovine. „Nastavljamo poslovati u potpunosti u skladu sa svim relevantnim zakonima i propisima“, rekao je portparol Chevrona u odgovoru Reutersu.

OPEC i saveznici sastat će se u nedjelju i očekuje se da će zadržati trenutnu politiku proizvodnje nafte. Grupa je prošle godine povećavala proizvodnju, što je izazvalo zabrinutost zbog viška ponude na globalnom tržištu, ali je pristala pauzirati povećanja proizvodnje u januaru, februaru i martu.

Ed Hirs, energetski saradnik Univerziteta u Houstonu, rekao je da nedavni događaji u Venecueli za sada neće imati značajan uticaj na cijene nafte i goriva u SAD-u, s obzirom na to da većina proizvodnje trenutno ide prema Kubi i Kini. Dodao je i da je historija puna primjera američkih intervencija koje nisu donijele značajne koristi američkim kompanijama.

„Trump se sada pridružuje historiji američkih predsjednika koji su rušili režime u zemljama bogatim naftom. Od Busha u Iraku, do Obame u Libiji. U tim slučajevima, Sjedinjene Države nisu imale nikakvu korist od nafte. Bojim se da će se historija ponoviti u Venecueli“, rekao je Hirs.

Naftni tankeri koje je unajmio Chevron bili su među rijetkima koji su isplovili iz Venecuele tokom proteklog mjeseca, nakon Trumpove decembarske najave „blokade“.

Tu bi se možda mogao pojaviti jedan brzi dobitak, ako Trump uspije ponovo pokrenuti dotok venecuelanske sirove nafte prema američkoj obali Meksičkog zaljeva, što bi potencijalno koristilo rafinerijama poput Valera. Trenutno se, međutim, čini da se dešava upravo suprotno.

(Forbes BiH/DEPO PORTAL/ad)