Bivši predsjednik, ali i dalje jedan od prvih ljudi Platforme za progres, prof. dr. Mirsad Hadžikadić objavio je komentar na temu "podjela između Bosanaca i Bošnjaka". 

- Polemika se razvila među Bošnjacima o tome da li trebaju biti Bošnjaci ili Bosanci ili oboje.

Podjele. Opet. Među Bošnjacima i Bosancima. 

Dok velikosrbi i velikohrvati rade na našim granicama i unutar njih šta hoće i kako hoće. Primjer Gradiške. Novi prelaz. Nije ni pušten u promet, a premijer Hrvatske ulazi kako hoće. Da bi izljubio nepredsjednika RS-a i svoju marionetu u Federaciji. Oni nemaju problema da se ljube i grle. Nema podjela među onima koji žele da rasture Bosnu i Hercegovinu. Mada su se u ratu međusobno istrebljivali i etnički čistili.

Prvo, da li će nam kao identitetski definisanim Bošnjacima ili Bosancima biti bolje u državi kupljenih diploma, kriminala, korupcije, nepotizma, populizma, sadake penzija i plata i punih autobusa za Njemačku?

Drugo, hoće li to uvesti kulturu u politički dijalog i smanjiti broj medijskih nastupa usmjerenih ka pljuvanju političkih protivnika, a povećati broj konstruktivnih prijedloga za rješavanje nagomilanih problema?

Treće, hoće li jedni ili drugi biti bolji u borbi sa protivnicima Bosne i Hercegovine ako im je fotelja važnija od države?

Ja lično smatram da svako ima pravo da bude što želi, a historijsko ime države definiše naciju.

Ovo geografsko područje je originalno bilo poznato i priznato kao Bosna. Ono se zove Bosna i Hercegovina zbog političkih odluka. To ne znači da smo sada svi Bosanci i Hercegovci. Ljudi iz Hercegovine jesu Bosanci i Hercegovci. Ali šta je sa Krajišnicima? Zar nisu oni Bosanci i Krajišnici? A Posavci i Podrinjci?

Republika Bosna i Hercegovina. Njeni građani su Bosanci. Svi. A onda Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Hercegovci, Krajišnici, Posavci, Podrinjani, Romi, muslimani, pravoslavci, katolici, Jevreji, ateisti…

Ali uspješne države nema bez principa: poštenje, znanje, odgovornost, zajednica prije pojedinca.

Država je zadužena za ono što pojedinac ne može sam. I zato nam ona treba. Za puteve, bolnice, škole, vojsku, fabrike, stadione, pozorišta, zakone.

A kakvi pojedinci, takva i država, a sa njom i naša budućnost.

Kad ćemo to shvatiti? - pita se Hadžikadić.

(DEPO PORTAL/ad)