Odnos između aktualnog američkog predsjednika i sirijskog predsjednika izvrsno osvjetljava iz ove perspektive dramatičan građanski rat u Iraku i u Siriji koja je naročito temeljito opustošena u svakom pogledu – i ideološki i urbano, s ogromnim ljudskim žrtvama. Taj rat vodio je ISIL koji je bio naročito svirep od odnosa prema poraženima do barbarskog rušenja drevnih spomenika kulture još iz antičkih vremena, a u toj zemlji je gotovo svaka stopa arheološka vrijednost. 

Bio je to pomaman, olujni rat u kome su učestvovali na strani ISIL-a mnogi neupućeni muslimani iz svijeta (tako i iz Bosne, nažalost), vjerujući da se bore za halifat, za islam, a zapravo je bilo obrnuto: bio je to atak na sāmō srce islama, i to je jedan od paradoksa toga tragičnog građanskog rata.

Da bismo izveli pravilNe zaključke, pogledajmo koje su posljedice, ili rezultati toga izuzetno surovog rata.

Svrgnut je i protjeran sirijski predsjednik Baššar al-Asad koji je zaista strašnom tiranijom vladao Sirijom. No, nakon njegova odlaska, na čelo zemlje dolazi bivši komandant Al-Kaide koji „odjednom“ ima izvrsne odnose s američkom administracijom. Naoko čudno, jer je Amerika snažno osuđivala ISIL. No, sada Sirija, kao zemlja koja ima izvanredan geopolitički i geostrateški položaj potpuno izlazi iz orbite mnogodecenijskog utjecaja SSSR-a i potom Rusije (dabome, i Irana) i na najvišem nivou ulazi u sferu utjecaja Amerike. 

Bio je to atak na sāmō srce islama, i to je jedan od paradoksa toga tragičnog građanskog rata

To je fundamentalna promjena u izuzetno važnoj regiji. Budući da u američkim institucijama (i u Kongresu) presudan utjecaj imaju cionisti, to znači da je radikalnom promjenom situacije u Siriji na dobitku cionistički Izrael. To je njegova pobjeda. Američki predsjednik ovih dana ukida sankcije Siriji i obećava joj obnovu, a sirijski predsjednik također ovih dana ulazi na sporedni ulaz Bijele kuće. Ne čini to američki predsjednik zato što je naprasno zavolio Siriju i bivšeg komandanta ISIL-a već zato što time „stvara“ svoga novog klijenta (među većinom arapskih klijenata) koji je sudbinski važan za politiku cionizma u regiji. Dakle, to se čini u interesu Izraela.

Razaranjem Sirije i zatim njenim preusmjerenjem u sferu utjecaja cionista veoma mnogo se oslabljuje Iran  koji je sada glavna meta militantnog cionizma: na njegovim granicama je sada „klijentski režim“. Ko je na dobitku? Cionistički Izrael. Nadalje, promjenom statusa i orijentacije Sirije, prekida se fizička veza za Hizbullahom u Libanu koji je zadavao grdne muke cionističkoj ekspanziji. To je još jedan izvanredan dobitak za cionizam, i taj dobitak darovali su mu, u krajnjem rezultatu, ostrašćeni borci ISIL-a koji su vjerovali da se bore za „muslimansku stvar“. 

ISIL je jedna od tragičnih epizoda muslimanskoga svijeta danas – njegove fatalne nesposobnosti da bude (kreativan) subjekt u vlastitoj suvremenosti

Dakle, ISIL-ov rat u Siriji donio je nemjerljivo velike koristi isključivo agresivnoj cionističkoj politici. Iz ove perspektive, danas je to neosporno jasno, mada sam to vidio i u vrijeme toga užasnog ratnog požara (tih godina objavio sam knjigu pod naslovom „Međumuslimanski ratovi danas: krivo shvaćanje islama“). ISIL je konstrukt cionizma (namjerno koristim, taj ideološki a ne etnički pojam). 

Istovremeno, ISIL je jedna od tragičnih epizoda muslimanskoga svijeta danas – njegove fatalne nesposobnosti da bude (kreativan) subjekt u vlastitoj suvremenosti.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.  

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook