Ideologija, bijeg od kazni zbog počinjenog kriminala, novac - sve su to razlozi za odlazak na stranu ratište. 

Kad se svemu tome doda i vjersko uvjerenje o povezanosti religije i naroda, dobijete bosanskohercegovačke državljane u tuđem ratu, piše Federalna.ba. 

Na ukrajinsko ratište iz Bosne i Hercegovine da se bore na strani Rusije odlaze srpski borci - i plaćenici i dobrovoljci. I ne samo oni, ali i većina su. Pod zastavom Wagnera i rizikom od zatvora države.

Psi rata

Bosanca Hadžu Osmančevića ispratila je porodica 4. aprila ove godine u ruski Sjeveroistočni vojni okrug. Rusija ga je poslala na ukrajinsko ratište iz Sibira, grada Tjumenja. Tačno na rođendan - pedeset i šesti.

Malo potom supruga Larisa je prikazala na mrežama njihov razgovor. Vidi se da je Hadžo na ratištu, pod kapom i uniformom. Bili su to neki od posljednjih kontakata.

Nešto kasnije supruga će tražiti Hadžu preko mreže Telegram. Piše: nestao u Pokrovsku, ukrajinskom gradu. Strateški je to izuzetno važan grad i Rusi ga smatraju vratima Donjecka.

Nakon pet mjeseci ratovanja Hadžo je vraćen kući - u kovčegu. Poginuo na ukrajinskom ratištu. Borio se na strani Rusije.

Kući se iz Rusije vratio i Dario Ristić. Pred Sudom BiH osumnjičen je za pridruživanje stranim paravojnim formacijama.Prvo pojavljivanje pred Sudom BiH imao je 19. septembra 2025.

Na pitanje sutkinje Suda Bosne i Hercegovine Tatjane Kosović ima li nadimak, odgovorio je potvrdno – Brzi.

Brzi je porijeklom iz Modriče i ranije je osuđivan zbog oružane pljačke. U Rusiju je otišao kao dobrovoljac. Bio je u sastavu Permskih medvjeda. Sad mu je 35 godina. Vratio se s ratišta bez noge. Pa je upitan i motiv povratka i moguće bjekstvo.

- Dario Ristić je, časni sude, teški invalid, amputirana mu je noga, pa je i to jedan od razloga koji opravdava stav odbrane da ne postoji bojazan da bi se on bjekstvom mogao učiniti nedostupnim Sudu - kazao je njegov advokat Rade Ćulibrk.

Ostat će Ristić dostupan. Nisu, međutim, dostupni drugi bh. državljani koji su na ukrajinskom ratištu bili s njim, ili u drugim ruskim jedinicama poput Vukova, pa i u Wagnerovim snagama.

Dio imena kojim raspolaže Mreža pokazuje da su iz Banje Luke kao dobrovoljci u Rusiju otišli:

Slađan Dobraš, iz Potkozarja nadomak Banje Luke. Ima svega 27 godina.

Milan Pičulin zvani Boske. Ima 42 godine. Otišao je na ratište prošle godine u avgustu. Izašao preko Rače.

Boris Pećanac. 43 su mu godine. Na ratište otišao u aprilu 2023, s Banjalučkog aerodroma do Beograda i dalje ka Moskvi.

Neđo Panić -30 mu je godina. Porijeklom iz Kotor-Varoši. Ima državljanstvo i BiH i Srbije. Bosnu napustio sa srbijanskim pasošem. Završio u Donbasu.

- Kad govorimo o strancima koji odlaze na druga ratišta, govorimo uglavnom o tzv. psima rata. To je uobičajen pojam za njih. Idu da se bore na ratištima, recimo, sada trenutno u Ukrajini ili na nekim drugim područjima - navodi vojni analitičar Božidar Spasić.

Materijalna strana

- Povode se, prvenstveno, za materijalnom stranom. Nakon toga, iskorištavajući određene religijske, nacionalne ili neke druge impresije - kaže Jasmin Ahić, dekan Fakulteta za kriminalistiku UNSA.

Iz Višegrada je pod ko zna kojim impresijama na ratištu završio Vedran Gračanin. Ima 43 godine i zanimljive fotografije na mrežama.

Jovan Bjelotomić ima 29 godina. U rat je otišao iz Drvara. Za njim je ranije FUP raspisao i potjernicu zbog razbojništva. Iz Bratunca se Rusima pridružio Dejan Spasojević. Upisan je u knjigu državljana Bosne i Hercegovine po osnovu porijekla majke. Ima i državljanstvo Srbije.

Iz Bijeljine je otišao Gavro Mališević zvani Dane. Najprije u Soči, pa u Krasnodar. Početkom 2023. Vladimir Putin je dopustio strancima da umjesto petogodišnjih sada potpisuju jednogodišnje ugovore s ruskom vojskom.

- Najgora stavka u cijelom tom ugovoru koji se potpisuje jeste da će vaša porodica dobiti dobru otkupninu ili dobar poklon kada budete poginuli, to je apsurd psa rata - ističe Spasić.

Bez ugovora, kao dobrovoljac ruskim snagama se pridružio Petar Popović. Porijeklom iz Dervente, dugo živio u Njemačkoj i trenutno je na ukrajinskom ratištu.

Oleg Šimunjak rođen u Odesi, prebivalište u Loparama. Ima 57 godina, ima rusko, ukrajinsko i bosansko državljanstvo. Kao dobrovoljac otišao u Kursku oblast, trenutno na ukrajinskom ratištu, u jedinicama specijalne namjene Ruske federacije. A ako je suditi po objavi Šimunjak je bio na druženju sa bivšim vojnicima RS u julu ove godine u Bosanskoj Dubici. On se naime borio i na ratištima u BiH kao dobrovoljac na strani srpske vojske. Tada četiri puta ranjen.

Aleksandar Šekarić zvani Šekira iz Trebinja. Rođen '71. Avionom iz Banja Luke otputovao u Beograd, a zatim na ukrajinsko ratište.

Najmlađi Trebinjac u ruskim snagama. Imao je 21. godinu kad im se pridružio. Ne želi reći ime, ali precizira ideale koji su ga odveli u rat s čim se roditelji nisu slagali.

- Ono ko svak’. Nije to tvoj rat, kako će reagovati otac majka, jer sam mlad, ali hoću nešto i da dokažem sebi i da ostanem ovdje u ovoj državi. Treba da se razmišlja. Ako smo poletni mnogo ljudi lako ginu. Razmišlja se. Idemo polako, slušamo naredbe, držimo se zajedno mi Srbi, ali je rat nije igra. Mnogi hoće da dođu, ali nije to baš igra“.

Ranije su ih na Balkanu vrbovali ruski dobrovoljci koji su ratovali na ovdašnjim ratitštima na strani srpske vojske. Sada zvanične službe. I špijuni.

- Naravno da i obavještajna djelatnost, a pogotovo nešto što Ruska Federacija razvija kao jedna imperija i u sigurnosnom smislu mora biti pod prismotrom i sasvim sigurno da je tu na terenu - objašnjava Jasmin Ahić, dekan Fakulteta za kriminalistiku UNSA.

Mitraljez kao Ceca - dobro svira

Bili su i na našem terenu. Snimak ruskog špijuna uhapšenog u Bosni. OSA je bila na nivou zadatka. Ime mu je Aleksandar Bezrukavji. Uhapšen je u Bosanskoj Krupi.

U Varšavi je optužen za krivično djelo sabotaže i terorizma. Da ne bi bio uhapšen pobjegao je u Španiju. Prilikom hapšenja kod njega je pronađena španska iskaznica ali i ruski pasoš. Aleksandar Bezrukavji u Poljskoj je sa drugima pripremao pošiljke sa eksplozivom za slanje u zemlje SAD-a. Na teret mu je stavljeno i nezakonito nošenje i skladištenje vatrenog oružja, kao i nezakonito skladištenje opojnih droga u velikim količinama. BiH je ovog ruskog špijuna izručila Poljskoj. Smatra se da je njegovo izručenje bilo ključno za otkrivanje cijele mreže ruskih špijuna u Poljskoj, njih 32. Ovu je vijest objavio poljski premijer, a zahvalnost OSA-i i njenom direktoru izrazio poljski ministar unutrašnjih poslova

Uz špijune GRU-a regrutiranje dobrovoljaca za rat u Ukrajini kod nas su obavljali i drugi. Noćni vukovi, pa nekadašnji ruski plaćenici u Bosni, pa Dejan Berić.

- Znači, dođete u Moskvu, u Moskvi vas ja sačekam ili neko iz Službe, odvede vas na poligon, na poligonu potpisujete ugovor - kaže Berić.

A u međuvremenu čekaju obuku u šatorima za koje kažu da su s pet zvjezdica.

Regrutovanje je provodio i Ljubiša Božić. Iz Banje Luke. Poznat kao Muzikant.

- Mitraljez je kao Ceca, mi kažemo, dobro svira“.

Promijenio je ime u Aleksandar Velimirović, Saša. Boravio na Krimu 2014. Našu zemlju je zadnji put napustio i otputovao na ukrajinsko ratište u maju 2022. Bio u Hersonu do povlačenja, pa u diverzantima i sa Wagnerovim plaćenicima koji su napadali Avdivku, pa u Bahmutu. Formirao rusko-srpski bataljon Sova.

- Mi smo vezani sa Rusima. I jednako je taj sistem ratovanja. U nas je veći duh, da oni taktikom, ali u nas je veći duh. Mi pobjedimo - kaže Velimirović.

Još jedna je osoba iz BiH završila u GRU-u kao oficir ruske službe. On je Davor Savčić zvani Savke i Elvis. Ima 45 godina. Porijeklom iz Doboja. Od 2014. je u Rusiji. Deset godina poslije tamo će odvesti i svoga sina Rastka. Njemu je 20 godina i već ga priključuje ruskoj vojsci. Davor Savčić bio je dio plaćeničke grupe Wagner, ali i grupe Vuk.

Prije nepune dvije godine rusko-srpska jedinica VOLK ili VUK formirana u Krasnogorsku, dobila je podršku u opremi za ratovanje od tamošnjeg načelnika. Novine su izvijestile da su vozilo i termovizijski nišani uručeni komandantu Vukova Davoru Savičiću i da ovaj srpski oficir ima četiri ordena za hrabrost ruske vojske.

Ništa bez Srpske pravoslavne crkve

A da ništa ne prolazi bez Srpske pravoslavne crkve pokazuje i fotografija koju je objavio u maju ove godine Milorad Dodik prilikom posjete Moskvi. Vidi se episkop Stefan Šarić, te Davor Savčić i njegov sin Rastko. I teško da će se vratiti u Bosnu. Čeka ga potjernica. Za ostale koji se odluče vratiti, bivši DB-ovac tvrdi – opasni su.

- Vi ne znate kad se on vratio da ih nije neko vrbovao, da nije neko mu naložio da izazove neke probleme u zemlji iz koje je došao itd, drugo tu ima i psihičkih poremećaja, sindroma tog rata i svega toga. I veoma veoma su opasni, to su tempirane bombe ne samo unutar našeg prostora - naglasio je Božidar Spasić, vojni analitičar iz Srbije.

U međuvremenu, u Bosni, Ristiću je određen jednomjesečni pritvor. I bit će zanimljivo čuti kako je i gdje izgubio nogu.

Snimak iz kojeg je vidno da njegovu jedinicu blagoslovi pop dok zastavu drži upravo Ristić. Slično kako su nekada u Bosni popovi blagosiljali Škorpione. Ovdje je već jasno čiji je dobrovoljac bio Ristić i kakvim se poslom bavio. Građevinom nije sigurno. Uostalom i ruski su mediji objavili njegov put, prenijeli da je teško ranjen u Donbasskoj oblasti, da je izgubio nogu, pa zauzvrat dobio rusko državljanstvo. I sam je iz bolnice u Sankt Peterburgu potvrdio da je ranjen duboko u ratnoj zoni.

- Sve tri su operacije prošle kako treba. Noga mi je, rečeno prostim riječima, zatvorena. Može se reći da jedan od milion bi preživio ovo što sam ja preživio iz prostog razloga jer nemogući su uslovi bili i za operaciju i za izvlačenje mene samog. 15 dana sam se ja vukao po različitim rupama. Najteže mi je bilo kad sam bio sam. Nije se moglo, nije se moglo izvući čovjeka koji je 9 km unutar linije neprijatelja“.

Za učešće na stranim ratištima on i slični mogu dobiti do 10 godina zatvora. Zbog tuđeg rata. U kojem su za Ruse dobrovoljci, često i nepoštovani. Za Ukrajince zločinci. Za BiH potencijalna opasnost i sutra zatvorenici, piše Federalna.ba.

(Federalna.ba/DEPO PORTAL/au/Foto: Screenshot)