Objašnjava u svom tekstu

Bivši diplomata u OHR-u tvrdi: Projekat koji je doveo do genocida nastavljen kroz 'srpski svet' Vučića i Dodika?

Front14.07.25, 20:28h

 Bivši diplomata u OHR-u tvrdi: Projekat koji je doveo do genocida nastavljen kroz 'srpski svet' Vučića i Dodika?
Rhotert ukazuje da medijsko izvještavanje pokazuje koliko se u Njemačkoj malo zna o genocidu i kako se često pogrešno prikazuje, pa se, na primjer, stalno koristi termin “masakr”

 

 

 

 

Tri decenije nakon genocida, projekat iza masovnih zločina u Srebrenici nije zaboravljen, već je “prilagođen” u doktrini ‘srpskog sveta’ pod vodstvom Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, piše politolog Alexander Rhotert, bivši šef kabineta i posebni savjetnik zamjenika visokog predstavnika u BiH.

 

Rhotert u svom tekstu za jevrejski list Jüdische Allgemeine objašnjava šta se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine, prenosi Oslobođenje

 

Rhotert je 10. jula ove godine, pred Odborom za ljudska prava njemačkog Bundestaga, govorio o “međunarodnoj dimenziji” u kontekstu UN-ove “zaštićene zone”. Pozvali su ga poslanici Michael Brand (CDU), Adis Ahmetović (SPD), državna ministrica u Ministarstvu vanjskih poslova Serap Güler (CDU) i organizacija Društvo za ugrožene narode.

 

On opisuje kako je Nedžad Avdić, tada 17-godišnjak koji je tokom masovne egzekucije ranjen tri puta i preživio genocid jer se pravio mrtvim, ambasadorima i članovima Bundestaga pružio potresan uvid u ličnu torturu koju je preživio.


Dan poslije, Bundestag je prvi put raspravljao o genocidu u Srebrenici i odao počast žrtvama u prisustvu dvojice preživjelih.

 

- Pojedini poslanici AfD-a više puta su negirali genocid i pokušavali ga omalovažiti kao ‘ptičiji izmet u balkanskoj historiji’, što je državni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova Gunther Krichbaum (CDU) opisao aludirajući na izjavu političara AfD-a Alexandera Gaulanda. To je bio etički i moralni sunovrat njemačkog parlamentarizm - piše Rhotert.

 

“Srećom, ostali brojni govornici pronašli su prave riječi”, navodi.

 

Predsjednica Bundestaga Julia Klöckner (CDU) oštro je ukorila poslanika AfD-a Martina Sicherta koji je Srebrenicu zloupotrijebio za stranačke trikove. Ministar vanjskih poslova Johann Wadephul intervenisao je, što je rijetkost, i izvinio se žrtvama i ambasadoru Bosne i Hercegovine Damiru Arnautu zbog verbalnih ispada AfD-a.

 


Rhotert ukazuje da medijsko izvještavanje pokazuje koliko se u Njemačkoj malo zna o genocidu i kako se često pogrešno prikazuje, pa se, na primjer, stalno koristi termin “masakr”.

 

- Ne, genocid koji je mjesecima detaljno planiran i precizno izveden – prvi genocid u Evropi nakon Holokausta – nije bio spontani ‘masakr’, već se sastojao od desetina masakara i masovnih egzekucija koje su trajale najmanje sedmicu dana. Žrtve su često bile brutalno mučene, a mnoge žene i djevojčice silovane -  naglašava.

 

Sve to, navodi Rhotert, može se pronaći u sudskim dokumentima UN-ovog tribunala za ratne zločine, dostupnim online na hiljadama stranica.

 

Podignuto je mnogo optužnica i donesene presude za genocid, posebno protiv srpskog političkog i vojnog vrha – prije svih predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, njegovog vojnog komandanta Ratka Mladića i niza njihovih generala.

 

Osim Miloševića, koji je 2006. preminuo u pritvoru u Hagu, svi su osuđeni na doživotne ili dugogodišnje kazne zbog genocida.

 


Rhotert zatim objašnjava kako je UN prepustio svoju “sigurnu zonu” Srebrenicu Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

 

On tvrdi da se to može objasniti kroz četiri ključne tačke, potkrijepljene internim UN dokumentima i svjedočenjima tadašnjih učesnika:

 

Prvo, zauzimanje UN-ove “zaštićene zone” Srebrenica i naknadni genocid mogli su biti spriječeni da je glavnokomandujući UN trupa u bivšoj Jugoslaviji, francuski general Bernard Janvier, na vrijeme odobrio NATO zračnu podršku.

 

Tokom šestodnevnog srpskog osvajanja bilo je bezbroj napada na tamošnji UN bataljon (Dutchbat), čiji je komandant najmanje šest puta tražio zračne udare, a prema riječima tadašnjeg nizozemskog ministra odbrane Jorisa Voorhoevea čak devet puta.

 

Čak je i komandant NATO zračnih snaga, američki admiral Leighton Smith, 10. i 11. jula telefonom vršio pritisak na Janviera da zatraži borbene avione.

 

Smith je 1996. u intervjuu opisao Janvierov otpor upotrebi avijacije:

 

“Nisam mogao učiniti više. Jedino što sam mogao bilo je staviti avijaciju na raspolaganje UNPROFOR-u, generalu Janvieru i generalu Smithu... Srebrenica je bila zločin, uništenje koje se nikada nije smjelo desiti.”

 

Janvier je djelovao zajedno sa specijalnim izaslanikom generalnog sekretara UN-a, Japancem Yasushijem Akashijem.

 

Drugo, rukovodstvo UN u Zagrebu i Sarajevu mjesecima je znalo da Radovan Karadžić i njegov general Ratko Mladić planiraju završnu ofanzivu na Srebrenicu.

 

Na to su upozoravali brojni UN izvještaji, kako Dutchbata, tako i samostalnih UN vojnih posmatrača. Mladić je početkom marta, nakon posjete Srebrenici, izrazio britanskom generalu Rupertu Smithu nezadovoljstvo postojanjem istočnobosanskih UN-zaštićenih zona i razmatrao njihovo osvajanje tokom ljeta.

 

Treće, Srebrenica je namjerno prepuštena, kako od Janviera, tako i od Akashija.

 

Rhotert navodi da je Janvier već krajem maja u Vijeću sigurnosti UN lobirao za napuštanje enklava i da postoje svjedočenja da je na jednom kriznom sastanku rekao: “Zar ne razumijete, gospodo? Moram se riješiti tih enklava.”

 

Četvrto, Srbija je bila posredno uključena u Srebrenicu, preko specijalne jedinice MUP-a “Škorpioni”, koja je prema UN tribunalu poslata Mlađiću na prijedlog beogradskog policijskog generala Radovana “Badže” Stojičića, uz znanje šefa Državne bezbjednosti Jovice Stanišića, kako bi “pomogli” Republici Srpskoj, piše Rhotert.

 

Prema Dutchbatu, u napadu su učestvovali i Arkanovi Tigrovi. Dutchbat je u junu izvještavao da su oružje i trupe iz Srbije stizali i bili stacionirani kod Srebrenice.

 

Sud u Srbiji je osudio neke “Škorpione” viđene na snimcima egzekucija, ali Beograd i dalje odbija priznati genocid u Srebrenici.

 

Predsjednik Aleksandar Vučić snažno je lobirao da se spriječi njemačko-ruandska rezolucija o genocidu, iako se u njoj ne spominju “Srbija”, “Srbi” ili “srpski”.

 

“Ako Srbija negira svaku umiješanost, čudno je da je Vučić tako reagovao”, navodi Rhotert i dodaje: “Riječ je o rezoluciji sjećanja, a ne osvete.”

 

Dana 20. jula 1995, dan nakon posljednjih masakara, Vučić je u Skupštini Srbije izjavio da će za svakog Srbina ubijenog od strane NATO-a biti ubijeno 100 muslimana. Kasnije je bio Miloševićev ministar propagande.

 

Godine 1999. generalni sekretar UN Kofi Annan izvinio se zbog propusta UN-a:

 

“Zbog grešaka, pogrešnih procjena i nesposobnosti da prepoznamo razmjere zla s kojim smo se suočavali, nismo uspjeli spasiti ljude Srebrenice od srpske kampanje masovnog ubijanja”.

 

Rhotert ističe da nisu greške ni pogrešne procjene omogućile Mladiću da bez borbe zauzme Srebrenicu, već 18-satno odbijanje Akashija i Janviera da odobre NATO zračne udare.

 

U brifingu za NATO vijeće u Briselu 19. jula, Akashi je tvrdio da je zračna podrška bila odobrena, ali da ju je bilo teško primijeniti na terenu. Rhotert ovu tvrdnju naziva “izmišljotinom”.

 

Akashi je, kako navodi, sve radio da spriječi NATO intervenciju.

 


“Ako danas opet ponavljamo ‘Nikada više’, ne smijemo zaboraviti da projekat iza genocida u Srebrenici nije odbačen”, piše Rhotert.

 

“Miloševićeva i Karadžićeva Velika Srbija danas je adaptirana u ‘Srpski svet’ pod Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom. Ujedinjenje srpskih područja bivše Jugoslavije opet je na dnevnom redu, što propagira Sveopšta srpska skupština 2024. u Beogradu.”

 

- I tu se krug zatvara. Osuđeni ratni zločinci veličaju se u Srbiji i Republici Srpskoj, a genocid se negira. Murali Ratka Mladića prekrivaju fasade u Beogradu -  navodi.

 

Rhotert podsjeća da je Vučićev načelnik Generalštaba odlikovao Vinka Pandurevića, osuđenog za pomaganje genocida, a Dodik je nazvao studentski dom po Karadžiću.

 

Među povratnicima Bošnjacima u RS-u vlada klima straha, a Memorijalni centar Srebrenica je u martu bio privremeno zatvoren zbog sigurnosnih prijetnji.

 

Rhotert smatra da EU mora djelovati:

 

“EU bi trebala suzbiti rastući srpski nacionalizam i revanšizam, umjesto da ga hrani zbog litijuma. To je politika popuštanja protiv koje je Winston Churchill upozoravao”.

 

On ističe da naoružana Srbija dovodi u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine i Kosova, a Brisel to ignoriše.

 

“To je ‘zlo’ o kojem je govorio Annan – ne stati na stranu žrtava, već ostati neutralan i praviti dogovore s Beogradom i Banjom Lukom. Tako su postupili i bivši kancelar Scholz i EU prošle godine, zbog isporuke srpskog litijuma”.

 

Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke opisalo je Sveopštu srpsku skupštinu kao “blago rečeno zabrinjavajuću”. Ministar odbrane Boris Pistorius je upozorio Vučića u Beogradu na moguću “spiralu eskalacije”.

 

“Nakon toga, kritike su utihnule jer se nije želio ugroziti litijumski dogovor. Potreban je hitan zaokret u politici njemačke vlade!”

 

Rhotert piše da je vhhovni komandant NATO-a, američki general Christopher Cavoli, upozorio američki Kongres na moguću srpsku agresiju u Kosovu i BiH. Zatim navodi: "Sve dok se ove činjenice u Briselu negiraju, mira na Balkanu neće biti".

 

Rhotert zaključuje:

 

“Zlo je moglo pobijediti između 1991. i 1995. samo zato što su navodno ‘dobri’ ostajali nijemi i popuštali zlu. Na kraju je zlo savladano NATO zračnim udarima u septembru 1995. Da je nekoliko bombi bačenih tog septembra bilo iskorišteno već 10. i 11. jula protiv tenkova koji su napredovali na Srebrenicu, genocid se ne bi dogodio”.

 

On insistira da EU mora pojačati svoju mirovnu misiju EUFOR/Althea u BiH, kao što je NATO učinio 2023. na Kosovu, i stacionirati

 

po jedan bataljon kod Memorijalnog centra genocida u Srebrenici i u distriktu Brčko.

 

“Brčko dijeli Republiku Srpsku na istok i zapad. Kad bi EU kontrolisala ili osigurala tu tačku, Velika Srbija ne bi bila tema. Balkan bi mogao biti stabilan. Upravo toga se Karadžić plašio, kako je rekao u jednom BBC intervjuu ‘prije Srebrenice’ 1995.”.

 

 

 

(DEPO PORTAL/af)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook