U Sarajevu je u 100. godini života preminula Sadika Salkić, jedna od najstarijih stanovnica grada BiH. Za prijatelje, komšije i poznanike bila je tetka Dika, za svoju djecu, unučad i praunučad  Majka, kako su je zvali, i tako je i doživljavali jer su plemenitost i vrline bile stil njenog života. 

Gostoljubiva, vesela, duhovita, ali i mudra i duboko misaona, gospođa Sadika bila je oličenje razborite i inteligentne žene koja je imala pravu mjeru u svakom razgovoru, mudar savjet i pouku. I u poslednjim godinama svog života nije gubila interes za različite sadržaje, od spremanja ukusnih jela, slastica, čitanja knjiga, novina, druženja sa najbližima.

Prije osam godina Fena ju je posjetila jer je njena bajramska baklava bila unikatna. „Svojeručno" ju je pravila počev od mješenja tijesta, razvijanja jufki, izrade tirita, i mljevenja oraha. Redovno je uz baklava, u njenom bajramskom posluženju bila i torta, koju je također sama pripremala, od više posebno pečenih kora i čokoladnog fila. I burek i sirnica su od jufki koje tetka Dika razvijala. I ostala slana jela, dolme, sitni ćevap, supa, pečenje ... su iz njene kuhinje.

Do prije par godina je redovno čitala beletristiku, savremene romane, dnevne novine…

Uvijek elegantno odjevena, sa prikladnim i otmenim nakitom, Sadika je u svakoj prilici izvan kuće, ali i kod dočeka gostiju ostavljala utisak gospođe koja je izgradila svoj stil života na pozitivnim vrijednostima, plemenitosti i brojnim vrlinama.

Rođena je u Višegradu u čaršijskoj porodici Hadžihalilović. Tu je upoznala svog muža Hazima, koji je u Višegrad došao  službeno. Posle udaje 1946. godine, sa mužem je odselila  u Brčko. Nakon godina, zbog službenog premještaja supruga Hazima,  je 1960. godine doselila u Sarajevo sa dva sina i ćerkom.

Njena unuka Maja Salkić je na svom profilu, napisala kako je Majka “živjela je 100 godina - prošla što, na nekim drugim krajevima svijeta, neko ne bi ni za 100 života. Više država, uređenja i poredaka i nije imala lak život, rat, progoni, zbijegovi, vozovi prema Sarajevu, sakrivanje Jevreja, nestanak velikog dijela porodice, potom novi životi na raznim stranama Jugoslavije. I opet rat i  najbrutalnija stradanja ostatka porodice u Višegradu.

Bila je otvorena, bez predrasuda i nimalo konzervativna. Uživala je u razgovorima i sjećanjima. Pričala mi je dok smo radili Oslobođenje Sarajeva (pozorišna predstava  SARTR-a) mnogo o dedinom ulasku sa jedinicom koja je oslobodila Sarajevo '45. O dočeku vozova u Sarajevu, o neimaštini i gladi.

Cijenila je ljude i iskustva. Voljela je život ali ne iz samoživosti nego želje da što duže budemo zajedno. Nikad se nije žalila, nikada pričala o zdravlju… Bila je primjer strpljenja, smirenosti, a bila je glasna kao i mi”, napisala je njena unuka Maja Salkić.

Dočekala je da postane nana i pranana. Bila je okružena ljubavlju i pažnjom koju su joj njeni najbliži uzvraćali na pravi način, i kako je ona to zasluživala.

Tjelesna vitalnost, mentalno zdravlje i razboritost krasili su je i u desetoj deceniji života. Umrla je bez dijagnoze teške bolesti. Narodski rečeno “ugasila” se. Dženaza je obavljena u subotu, 28. juna na sarajevskom mezarju Jarčedoli, u prisustvu porodice, rodbine, prijatelja, komšija.

(FENA/ad)