Nedavni gost emisije Nedjeljom u 2 bio je Marin Mamuza, reditelj i poduzetnik iz Livna. Aleksandar Stanković pozvao ga je povodom njegovog novog filma s naslovom "Balkanika: Tamna strana", a porazgovarali su i o brojnim turističkim aktivnostima koje je pokrenuo u rodnom gradu, prenosi Index.

- Uvijek sam znao da želim to raditi - rekao je Marin o ljubavi prema filmu koju ima. 

- Stari je bio fotograf, držao je videoteku, a kasnije je brat pokrenuo uspješni YouTube kanal Jure i Mate. Kad bilo što radiš uvijek ti je želja napraviti neki film - nastavlja.

"Investitor je došao s Rolexom u Porscheu"

Film "Balkanika: Tamna strana" trenutno se prikazuje u hrvatskim kinima, a Mamuza otkriva da je koštao oko 350 hiljada eura. 

- To je za film ništa - i to je cifra bez honorara za mene i brata. Prijatelji i saradnici su nam pomogli ispod svake tržišne cijene. Uz pomoć prijatelja, sponzora i porodice stvorila se dobra sinergija i tako smo uspjeli - naveo je

Produkcija je, dakle bila prilično gerilska. Jedan od razloga je, kaže reditelj, to što ih je investitor napustio kad su već počeli snimati. 

- U radu na novom filmu bilo je logično da se pojavi neki investitor, da se skupi novac i napravi produkcija. Čovjek je došao s Rolexom u Porscheu, sve je to bilo malo čudno. Neke situacije su budile sumnju, ali nismo imali izbora nego vjerovati mu. Obećao je oko 250 hiljada eura, nažalost nas je zeznuo. Drugi dan snimanja nam je rekao da taj novac ne može doći do njega. Mi smo se tako našli u jako nezgodnoj situaciji, glumci su rezervisali termine, kolege iz tehnike... Ljudi su isplanirali dva mjeseca života oko toga - dodaje.

U filmu migrantica s eksplozivom zaglavi u Livnu

Radnja filma obrađuje ekstremno osjetljivu temu: "Lajla, koja je migrantica, zaglavila je u Livnu. Sa sobom nosi eksploziv koji treba prenijeti u Italiju i napraviti teroristički napad. Njen brat je u ISIL-u, saznaje za situaciju, želi je ubiti jer je osramotila porodicu. Ekipa iz Sirije onda dolazi u BiH."

Na pitanje je li film hrvatski, bosanski ili porodični, Mamuza jednostavno odgovara: "Nisam za neke podjele. Ja sam za ujedinjenje, nisam za raskole. Koga god je dirnuo u srce naš film i naša priča, dajem mu za pravo da kaže da je to njegov film."

"Komšija je dobio napad PTSP-a"

Zbog tematike, navodi da je bilo i napetih situacija na snimanju: "Imali smo snimanje u rodnom mjestu moje mame, u Grgurićima. Snimali smo scenu gdje se islamisti pripremaju za napad, i njihov vođa drži napad. Na kraju svi viču 'Allahu Akbar' i dižu kalašnjikove u zrak, dosta uznemirujuća scena."

- Komšija koji je bio u HVO-u i ratovao protiv muslimana u Bosni je bio tu, i dobio je napad PTSP-a. Bilo mi je jako žao što smo ga doveli u tu situaciju. Naš cijeli prostor je izranjavan time, nisu svi iz rata izašli na isti način. Prekinuli smo snimanje, smirio sam ga - prisjeća se.

"U Zagrebu ti život prođe na semaforu"

Osim što snima filmove, Marin je u Livnu napravio turistički resort, jer je želio da ljudi uživaju u prostranstvu i divljim konjima. "Nakon što sam otvorio firmu, moj plan je kroz poduzetnički inkubator došao i do mog sugrađanina Mate Rimca, koji je bio oduševljen idejom. Ljudi su na sve gledali s podsmijehom, u smislu 'ko će ti ovdje doći' - navodi.

- 90% mog razreda iz srednje škole radi vani, to je tužno. Jako puno kuća je ostalo prazno, i htio sam da se te kuće rentaju. Ljudi su imali otpor jer nema turističke tradicije, pa je teško početi raditi bilo što. Livno se sada izgradilo u veliku i poznatu turističku destinaciju - zadovoljan je Mamuza. 

- U Zagrebu ti život prođe na semaforu, u gužvi i traženju parkinga, nema spontanosti. Meni fali to prostranstvo, u Zagrebu mi je sve bilo skučeno - rekao je na pitanje zašto se on vratio u rodni kraj iz glavnog grada.

"Širili su neistine, rezali nam struju..."

Reditelj tvrdi da su podjele oko toga odakle je ko nebulozne: "Moji su i Duvno i Kupres. Sve je to naše. Priroda, njezin stvoritelj, kako god, pa i mi koji živimo tu prirodu - ne poznajemo te mikrogranice koje smo mi ljudi nažalost udarali. I u Hrvatskoj, i u BiH, i u Srbiji imam nekog čovjeka koji me dočeka i zbog kojeg se tamo osjećam kao kod kuće. Zemlju čine ljudi."

Kao mlađi, Marin je svirao gitaru, zbog koje se, kaže, i počeo baviti poduzetništvom. 

- Kao mali sam želio gitaru Stratocaster koja je jako skupa. Stari mi je dao mogućnost da fotografiram vjenčanja i tako sam je kupio. To je najbolja lekcija koju mi je dao. Da mi je samo dao gitaru, danas možda ne bih bio što jesam. To mu dugujem - objašnjava.

- Rimcu se svidio projekt o Livnu. Prepoznao je entuzijazam. Puno smo riskirali, dali smo zadnje novce za to. Rimac je investirao dva miliona eura.Širili su neistine o nama, rezali nam struju... Drago mi je da su shvatili da je taj njihov stav bio pogrešan - govori o svom projektu.

"Skoro sam sina nazvao Đorđe"

Što se tiče muzičkog ukusa, Mamuza kaže da je veliki fan Đorđa Balaševića. 

- Kad je Đole umro, napisao sam da mi je umro treći roditelj. On me odgojio kroz pjesme i stavove o životu koje je imao. Jako je utjecao na izgradnju mene kao osobe - govori.

- Skoro sam sinu dao ime Đorđe, drugi su bili protiv jer je srpsko ime. Kad sam malo razmislio o kontekstu male sredine, shvatio sam da mu ne želim nakalemiti breme posebnosti. Neka ga sam mijenja ako želi, ljudi mijenjaju i spolove pa mogu i imena - objašnjava kroz smijeh.

"Lokalni desničari slušaju Baju Malog Knindžu"

Ipak, sluša i Thompsona, čemu se mnogi čude: "Zašto ne. Vjetar s Dinare, moj dida i ja... Predivne pjesme. Zašto Balašević i Thompson ne bi bili skupa? Glazba je glazba. Kod nas se zna dogoditi da lokalni desničari slušaju Baju Malog Knindžu."

- U BiH ima predivnih ljudi, i mislim da oni koji guraju nacionalizam u medijski prostor nisu svjesni koliko štete rade. S druge strane, meni kao Hrvatu koji živi u BiH nije drago ako nemam svog predstavnika. Da na televiziji imate sindikat, ne bi vam bilo drago da novinara predstavlja snimatelj. Treba više razumijevanja i pozitivnih priča. I Hrvatska i BiH su moja domovina - zaključuje.

(Index.hr/DEPO PORTAL/au/Foto: Screenshot)