Tessa Romero, 50-godišnja sociologinja iz Španjolske, doživjela je kliničku smrt koja je trajala nevjerojatnih 24 minute dok je vozila svoje kćeri u školu. Njezin život bio je na rubu, a liječnici nisu mogli utvrditi točan uzrok – spominjani su akutni infarkt miokarda i iznenadni srčani zastoj. Tessa je u svojoj knjizi 24 minute s one strane: Život bez straha od smrti detaljno opisala svoje iskustvo koje ju je zauvijek promijenilo i oslobodilo straha od smrti.
 

Prema liječnicima, njezino srce prestalo je kucati na 24 minute, no Romero tvrdi da je u tom vremenu doživjela potpuno svjesno i snažno iskustvo.

- Prvo što sam osjetila bio je ogroman mir. Prvi put nakon dugo vremena nisam osjećala nikakav fizički ni emocionalni bol – patnja je prestala. Osjetila sam nevjerojatno olakšanje, kao da mi je ogroman teret skinut s leđa - prisjetila se Tessa za DailyMail. Sjećala se da je lebdjela iznad stropa, gledajući prizor ispod sebe:

- Vidjela sam osoblje male klinike u kojoj sam bila, prolazilo je kroz hodnike, a najpotresnije je bilo to što sam vidjela i svoje kćeri kako sjede u čekaonici. 

Nije shvatila da je mrtva.

- Vidjela sam tijelo koje leži tamo, ali nisam odmah shvatila da je moje. Osjećala sam se živo, budno i prisutno. Nisam razumjela zašto me nitko ne vidi i ne čuje - opisala je.
 

Tessa nije vjerovala u ovakve fenomene prije toga, no nakon iskustva znala je da to nije bio san.

- Kada sam se probudila, znala sam s apsolutnom sigurnošću da to što sam doživjela nije bio san. Bilo je stvarno. Sve oko mene bilo je drugačije. Osjećala sam se kao da je svijet prošao kroz neki starinski filter. Kao da vrijeme više nije radilo na isti način – sve je bilo sporije, gušće i ispunjeno dubljim značenjem - prisjeća se. Ova iskustva potpuno su promijenila njezin pogled na smrt.

- Ranije sam imala dubok strah od smrti. Smatrala sam je nečim tamnim, nesigurnim i bolnim. Sada shvaćam da smrt nije kraj, već prijelaz - zaključuje Romero. 

Tessa je mjesecima prije ovog incidenta boravila s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Unatoč brojnim medicinskim ispitivanjima, liječnici nisu mogli utvrditi uzrok njezine bolesti.

- Radili su mi sve moguće analize, ali nijedan test nije davao jasne odgovore. Moje tijelo je otkazivalo, a nitko nije mogao objasniti zašto - prisjetila se. Nakon što je podijelila svoje iskustvo s javnošću, mnogi liječnici, neurolozi i znanstvenici koji proučavaju fenomen bliskih smrti kontaktirali su je, rekavši da je njezina bolest vjerojatno bila fizička manifestacija njezinih emocija. Njezino iskustvo također je potpuno promijenilo njezin odnos prema smrti.

- To je kao da prelazite kroz vrata u mjesto gdje sve ima smisla, gdje ljubav i mir prožimaju sve. Više se ne bojim smrti. Naprotiv, osjećam dubok mir znajući da život ne prestaje onog trenutka kada prestanemo disati. Nismo sami. Beskrajno smo voljeni - kazala je.
 

Iako znanstvenici još uvijek ne mogu ponuditi konačne odgovore na pitanje što se događa u mozgu nakon kliničke smrti, istraživanja pokazuju da mozak može ostati aktivan čak i nakon što srce prestane kucati. Neke studije pokazuju da mozak, unatoč prestanku cirkulacije i dotoku kisika, povremeno pokazuje valove aktivnosti do sat vremena nakon srčanog zastoja. Ova saznanja dovode do pitanja treba li redefinirati medicinske kriterije za proglašenje smrti, jer bi takvi pacijenti mogli teoretski biti reanimirani. Ljudi koji su preživjeli kliničku smrt često opisuju vrlo slična iskustva: osjećaj lebdenja, svjetlost na kraju tunela, susreti s preminulim osobama. Neki smatraju da ta iskustva predstavljaju dokaz postojanja zagrobnog života, dok znanstvenici često vjeruju da su ona rezultat kemijskih procesa u mozgu uzrokovanih ekstremnim stresom. No, još uvijek nije jasno zašto su ova iskustva toliko konzistentna i slična među ljudima iz različitih kulturnih konteksta, piše DailyMail.

(DEPO PORTAL/dg)