Depo preporuka

Tajna ekonomskog procvata u Istočnoj Evropi: Od diktature i bijede do boljeg dijela Evropske unije

Tajna ekonomskog procvata u Istočnoj Evropi: Od diktature i bijede do boljeg dijela Evropske unije

Nekada je bivša Jugoslavija slovila za jednu od rijetko razvijenih socijalističkih zemalja na koju je ostatak tzv. Istočnog bloka gledao sa zavišću... Danas je priča drugačija, a ekonomska...

Kolumna

Moj odgovor 'borcima' za ljudska prava: Ponosim se onim što prije 12 godina učinih!

Moj odgovor 'borcima' za...

Slavo Kukić
22.01.2014.

Godinu koju tek što adaktirasmo, u prednovogodišnje vrijeme i sam označih godinom ozbiljnih upozorenja. Za pravo mi dade i nedavno obznanjena lista „propalih“ zemalja koju svake godine...

Nekad smo bili srce Evrope, a danas - nacija u 'hajvan' vagonima!

Nekad smo bili srce...

Zoran Bibanović
20.11.2013.

Pojava željeznice u XIX stoljeću je bila vijesnik tehničke revolucije i kulturnog preobražaja evropskih naroda. Poklonici moderne željeznice u EU ne ističu samo privredne, energetske i...

Nitko ovdje nije nevin - pa ni međunarodna zajednica

Nitko ovdje nije nevin -...

Slavo Kukić
11.11.2013.

Kontinuitet apsurda i dalje obilježava stvarnost BiH. Upiranje prstom u SIPA-u sve dosadašnje vrijeme, primjerice, nije polučilo bukvalno nikakve rezultate – jer ona ne čini baš ništa kako bi...

Kako su hidroelektrane uništile život u Bosni i Hercegovini

Kako su hidroelektrane...

Zoran Bibanović
10.10.2013.

„Od svega što je vrtovima neophodno voda je najvažnija stvar, ali se i najlakše može zagaditi. Jer ni zemlja, ni sunce, ni vjetrovi, koji zajedno sa vodom hrane sve što je niklo iz zemlje, ne...

Ekran

Promo

INTERVJU/GEERT LUDZER MAK, KNJIŽEVNIK, NOVINAR I ANALITIČAR EVROPE DANAS: Nisu samo ljudi u Bosni žrtve, to je sudbina svih koji su preživjeli ratove, pa su ipak krenuli dalje...

Utorak | 24.04.2012.

Jedan od najznačajnjih gostiju 24. Međunarodnog sajma knjige i učila, netom završenog u Sarajevu, bio je renomirani holandski književnik Geert Ludzer Mak, vrsni posmatrač i analitičar novije evropske istorije, koji u ekskluzivnom intervjuu za online mrežu DEPO/BLIN govori o svojoj knjizi 'U Evropi' i stanju Starog kontinenta danas, evropskim krizama, razdorima i jedinstvu, ali i o današnjem Sarajevu, Bosni i Hercegovini i osjećaju vječite žrtve

Geert Mak2

' U EVROPI'...

Knjiga 'U Evropi' je uzbudljivi presjek putovanja koje je Geert Mak prošao na samom kraju dvadesetog vijeka. Polazna tačka putovanja mu je bila istorija tog vijeka. Putovao je u London, Staljingrad i Madrid, obilazio bunkere Berlina, zavirivao u naparfemisane ormare Elene Čaušesku u Bukureštu i autiće napuštenog vrtića u Černobilu. Cilj putovanja je bila neka vrsta svođenja računa: U kakvom stanju kontinent napušta dvadesti vijek?

Razgovarao: Đorđe Krajišnik

Geert Ludzer Mak jedan je od najpopularnijih holandskih književnika i novinara. Veliki dio svoje spisateljske karijere bavi se civilnim društvom i nepristrasnim tumačenjem evropske istorije. Njegova knjiga 'U Europi', objavljena 2004. godine, postala je međunarodni bestseler, prodana je u gotovo pola miliona primjeraka i prevedena na preko dvadeset jezika. Prema ovoj knjizi je snimljena i televizijska serija, a 2008. godine Geert Ludzer Mak je za nju dobio prestižnu lajpcišku književnu nagradu posvećenu razumijevanju u Evropi i razumijevanju Evrope. Gospodin Mak je boravio na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjige i učila u Sarajevu, tokom kojeg je, u izdanju izdavačke kuće Buybook, predstavio svoju knjigu 'U Europi'. Ovaj sjajni holandski intelektualac ekskluzivno za online mrežu DEPO/BLIN govori o svojoj knjizi, Evropi danas, njenim krizama, jedinstvu, Sarajevu i današnjoj Bosni i Hercegovini

Vaša knjiga 'U Evropi' zapravo je istorija evropskih gradova 20. vijeka; da li smo u pravu pri toj konstataciji? 

Moja knjiga nije samo knjiga o gradovima, ona jeste jedna vrsta istorije evropskih gradova, ali prije svega to je knjiga o Evropi u 20. vijeku. Zapravo, to je knjiga o putovanju kroz evropski dvadesti vijek.

Šta Vas je potaklo da je napišete?

Počeo sam je pisati 1999. godine i sve je išlo prilično sporo. Dobio sam zadatak od novinske kuće NRC Handelsblad, za koju sam tada radio kao novinar, da putujem godinu dana kroz Evropu. Cilj putovanja je bio da utvrdim stanje u evropskom kontinentu na kraju milenijuma. Tokom svakog dana mog putovanja morao sam pisati kratke članke od 220 riječi, koji su temelj ove knjige, te ih slati u moju redakciju. U konačnici knjiga je dobila oblik istorijskog putopisa, ali pored toga je postala i priča o normalnim ljudima; o meni i tebi, o normalnim stvarima. I kako da preživimo haos istorije.

Kao moto ste na početku svoje knjige izdvojili citat Jorge Luisa Borgesa... Da li ste u labirintu, o kojem Borges govori, pronašli sliku svog vlastitog lica? Tačnije, da li ste u labirintu Evrope pronašli sliku sebe?

Jesam li pronašao svoje lice? Da, čini mi se da jesam. Pronašao sam ga u svom dragom Amsterdamu, kad sam završio svoje putovanje. Tada sam bio više Evropljanin, mnogo više nego ranije. Prije ovog putovanja, na primjer, kad je moj grad dobio određen novac od Evropske unije, rekao sam, odlično, dobili smo novac. Sada možemo postići i uraditi nešto za svoj grad. Međutim, nakon ovog putovanja sam shvatio da se velika količina tog novca koji daje EU koriste za neke ne-suštinske projekte, kao na primjer za izgradnju beskorisnih parking mjesta ili slično. Međutim, saznao sam iz prve ruke da, na primjer, u Poljskoj i Mađarskoj očajno trebaju novac za izgradnju škola i mostova, a novac se troši na neke besmislene projekte. Tada sam se zapitao - zašto onda EU ne troši novac tamo i shvatio sam da razmišljam kao Evropljanin. To je za mene bilo novo iskustvo.

Moja knjiga nije samo knjiga o gradovima, ona jeste jedna vrsta istorije evropskih gradova, ali prije svega to je knjiga o Evropi u 20. vijeku. Zapravo, to je knjiga o putovanju kroz evropski dvadesti vijek.

Da li je Vaša potreba da se putuje i bilježi duh Evrope 20. vijeka zapravo želja da se taj duh na jedan način obnovi?

Ne, ja sam samo bio znatiželjan. Cijelo ovo putovanje sam započeo iz znatiželje i ovu knjigu sam htio napisati za sebe i svoje prijatelje; i naravno za javnost. Međutim, kad sam otišao kod svog izdavača, on mi je rekao da je knjiga predivna, ali da ovih 500 stranica nikada neće biti objavljeno, jer se u drugim zemljama knjiga neće prevoditi i jer je drugi izdavači neće htjeti zbog njene obimnosti i previše posla koji zahtijeva njena obrada. Ipak, danas je moja knjiga prevedena na više od 20 jezika; od Norveške, preko Kine do Južne Koreje. Nisam mogao da vjerujem svojim očima. Nikada nisam očekivao da će moja knjiga postići ovoliki uspjeh, niti sam mislio da ću sada biti ovdje, u Sarajevu, niti da ću se ikada ponovo vratiti u Sarajevo sa ovom knjigom. Godine 1999. sam, zbog radova na ovoj knjizi, bio u Sarajevu čitavih sedam dana, ali mi ni na kraj pameti nije bilo da ću se ponovo sa mojom knjigom vratiti ovome gradu. Sretan sam zbog toga.

U velikim industrijskim gradovima je započeo Prvi svjetski rat, između ostalih i u Berlinu. Zatim, velike borbe i revolucija su se opet desile u Berlinu. Dolazak Hitlera na vlast se opet desio u Berlinu. Zatim jedna od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata je bitka za Berlin. Početak hladnog rata vezuje se za Berlin. Onda imamo Belinski zid, pa pad Belinskog zida. Berlin, uvijek je u 20. vijeku Berlin bio ključno mjesto velikih lomova istorije.

Koji je od gradova, u kojima ste boravili radeći na knjizi, ostavio na Vas najjači dojam?

Veoma mi je teško odgovoriti na to pitanje. Evropa je velika, i mi često zapostavljamo činjenicu kako je Evropa predivan kontinent. Ja, na primjer, sada pišem knjigu o Americi. I Amerika je doista zanimljiva zemlja, prekrasne države i krajolici. Međutim, mi se često oduševljavamo drugim kontinentima a potpuno zaboravljamo kako su Evropa i njeni gradovi divni i posebni. Zato i ne mogu upoređivati evropske gradove, jer svaki od njih ima neku svoju posebnost, svoje vlastito lice. U određenim istorijskim periodima određeni gradovi su žarišta svjetskih događanja; za 18. vijek to je Pariz, za 19. vijek to je London, za 20. vijek to je Berlin. Sviđalo vam se ili ne Berlin. Sve se dogodilo u Berlinu.

Dakle, Berlin je, po Vama, na neki način centar evropske istorije...

Prije nego sam krenuo sa ovim projektom, mjesecima sam samo pravio plan svoga puta. Postoje važni događaji u evropskoj istoriji koje sam zbog svojih novina morao spojiti, tačnije napraviti određene paralele između gradova i događaja. Znači, morao sam spojiti istorijske događaje sa dobrim putovanjem. Počeo sam sa velikim evropskim centrima s početka vijeka, zatim sam išao na ratišta iz Prvog svjetskog rata, a onda u Rusiju, u Sankt Petersburg, gdje se desila velika ruska revolucija, a potom sam se vratio natrag u Berlin. I tako sam stalno kružio, ali nekako sam se stalno vraćao u Berlin. I zaista, Berlin je najvažniji grad 20. vijeka. Ponekad ga pamtimo po dobru, ponekad po lošem.

Geert Mak3
Evropa postaje sve veća i veća i za dvadest godina ona će preklinjati za imigrantima. Posebno se to odnosi na mlade i kreativne ljude, oni će preklinjati za imigrantima. U prošlosti su imigranti uvijek u sredine u koje su se doseljavali donosili nešto novo, što je oplemenjivalo zajednicu i doprinosilo njenom razvoju. Dakle, imigranti su donosili nove prihode, novu kreativnost i „novu krv“. Na primjer, u Amsterdamu imamo dominaciju domaćeg stanovništva i države nad imigrantima, dok SAD imaju fleksibilnost prema imigrantima jer imigranti u SAD, ne uvijek, ali ipak često predstavljaju najbolje što država ima i jedini su ljudi koji zaista žele učiniti prave stvari za državu.

U velikim industrijskim gradovima je započeo Prvi svjetski rat, između ostalih i u Berlinu. Zatim, velike borbe i revolucija su se opet desile u Berlinu. Dolazak Hitlera na vlast se opet desio u Berlinu. Zatim jedna od najvažnijih bitaka Drugog svjetskog rata je bitka za Berlin. Početak hladnog rata vezuje se za Berlin. Onda imamo Belinski zid, pa pad Belinskog zida. Berlin, uvijek je u 20. vijeku Berlin bio ključno mjesto velikih lomova istorije.

Kako danas gledate na Evropu, imajući na umu krizu kroz koju prolazi; da li je ona i dalje jedinstvena?

Da, i sada je ujedinjena, čak i više danas nego prije 30-40 godina. Na internacionalnom nivou velika je korist od internacionalnih kompanija. Na primjer, cijeli srednji istok je Europska politika i, uprkos krizi, ona ostaje spojena i zajedno. Drugim riječima, sada smo svi građani istih prava, imamo zajedničke Univerzitete, zajedničke poslove i interese.

Međutim, danas postoje velike tenzije između juga i sjevera Europe. Dok sam pisao ovu knjigu, 1999. godine bili smo preokupirani različitostima juga i sjevera Evrope nakon pada Berlinskog zida i promjena u Istočnoj Evropi. Mislim da smo podcijenili društvne i kulturološke razlike između ova dva pola kontinenta. Ne mislim pri tome na ljude sa svojim različitostima, nego prije svega na političke poglede i različite stavove tih oblasti.

Kako gledate na problem sa imigrantima te sve veći porast netrpeljivosti prema muslimanima u pojedinim evropskim zemljama?

To nije humano, niti je povijesno. Vrlo je idiotski i veoma glupo. Prvo da objasnim to nehumano. Mi smo ljudska bića i, da se to ne zaboravi, ljudstvo je osnova svakog društva. Apstraktna je stvar na osnovu toga da li je neko musliman, ili hrišćanin, ili ateist, suditi o njegovim ljudskim karakteristikama i vrijednostima. Međutim, to je svuda u Evropi isto. Vi ste sami svjedoci da se takve stvari i takve netrpeljivosti svakodnevno dešavaju i kod vas. To je jednostavno univerzalna bolest, koja je jako opasna. S toga treba imati na umu da Evropa nije zajednica koja je izgrađena na hrišćanstvu, naprotiv, ona je zajednica koja je izgrađena na humanističkim osnovama i demokratskim civlizacijskim vrijednostima.

S druge strane, Evropa postaje sve veća i veća i za dvadest godina ona će preklinjati za imigrantima. Posebno se to odnosi na mlade i kreativne ljude, oni će preklinjati za imigrantima. U prošlosti su imigranti uvijek u sredine u koje su se doseljavali donosili nešto novo, što je oplemenjivalo zajednicu i doprinosilo njenom razvoju. Dakle, imigranti su donosili nove prihode, novu kreativnost i „novu krv“. Na primjer, u Amsterdamu imamo dominaciju domaćeg stanovništva i države nad imigrantima, dok SAD imaju fleksibilnost prema imigrantima jer imigranti u SAD, ne uvijek, ali ipak često predstavljaju najbolje što država ima i jedini su ljudi koji zaista žele učiniti prave stvari za državu.

Možete li nam reći kakav je utiska na Vas ostavio prostor Zapadnog Baklana, te kako gledate na sukobe koji su se ovdje odigrali u ne tako davnoj prošlosti?

Navešću utiske iz dvaju gradova koji su na mene ostavili najsnažnije dojmove. Prvi od njih je Sarajevo. Drugi grad je Novi Sad, tamo sam proveo dosta vremena i imam mnogo prijatelja u tom gradu. No, da pričamo prvo o Sarajevu.

Sarajevo je na mene djelovalo veoma inspirativno i pozitivno. Specifična je činjenica da je borba Sarajeva bila usmjerena ka očuvanju samog mentaliteta grada, onoga što je njegova bit. Na primjer, kada sam tokom rata bio u Sarajevu, upoznao sam i Srbe koji su branili grad, jer su osjećali pripadnost tom mentalitetu. Različitosti u Sarajevu nisu problem, one otvaraju brojne mogućnosti i čine grad kreativnim i energičnim. Kada pogledate gradove kao što su, na primjer, Istambul, Amsterdam ili New York, gdje žive ljudi različitih kulturnih i vjerskih i nacionalnih opredjeljenja, onda vidite da je koncept života u gradovima kao što je Sarajevo posve moguć i normalan.

Što se tiče Bosne ona je još uvijek u postratnom šoku i veoma je važno da ova zemlja napokon pređe preko toga i izađe iz stanja šoka. Međutim, to je veoma težak i iscrpljujući proces koji zahtijeva da se dobro zavrnu rukavi i da se krene u prevazilaženje postratnih problema i trauma. Jasno mi je da se ljudi ovdje osjećaju žrtvama, međutim to je sudbina svih onih koji su preživjeli ratove, stoga je neophodno da se te stvari jasno poslože i da se krene dalje. Ja u Bosni osjećam pozitivnu energiju i vjerujem da će se stvari svakako promijeniti na bolje.

S druge strane, u Novom Sadu veliki broj ljudi je tokom devedestih godina podržavalo Miloševića, međutim mnogi su se tom režimu snažno odupirali. U Amsterdamu sam upoznao dva čovjeka iz Novog Sada, jedan je Hrvat, a drugi Srbin, i uprkos svemu što se dešavalo, oni su uspjeli ostati čiste glave i oduprijeti se propagandi, te i dalje ostati najbolji prijatelji.

A vidite li današnju Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja se može oduprijeti propagandi i nastaviti dalje ili...

Što se tiče Bosne ona je još uvijek u postratnom šoku i veoma je važno da ova zemlja napokon pređe preko toga i izađe iz stanja šoka. Međutim, to je veoma težak i iscrpljujući proces koji zahtijeva da se dobro zavrnu rukavi i da se krene u prevazilaženje postratnih problema i trauma. Jasno mi je da se ljudi ovdje osjećaju žrtvama, međutim to je sudbina svih onih koji su preživjeli ratove, stoga je neophodno da se te stvari jasno poslože i da se krene dalje. Ja u Bosni osjećam pozitivnu energiju i vjerujem da će se stvari svakako promijeniti na bolje.

DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN

Poveži preko
comments powered by Disqus

Nedjeljni magazin

DEUTSCHE WELLE

Transparency International BiH

Depo Clubbing

Depo plus

69747
Body Complete