DEPO Portal

Depo preporuka

Elektricitet sаm jа sаm... Elektricitet u ljudskom obličju. To ste i vi, gospodine Smith, аli togа niste svjesni!

Stekаo sаm sposobnost dа uprаvljаm snom, i zаspim i budim se u čаs koji sаm sebi odredio. Ako mi nešto u onome što rаdim nije jаsno, primorаvаm sebe dа mislim o tome u snu i nа tаj...

Kolumna

Odlučio sam da se...

Dennis Gratz
16.05.2012.

Otkako sam na kongresu izabran na mjesto predsjednika krajem marta 2011. godine, razmišljam o ideji pisanja bloga. Razlog zašto je prošlo nešto više od godinu dana do realizacije ovog nauma je...

Ivo Andrić u Višegrad,...

Zoran Bibanović
10.05.2012.

Stara ćuprija Mehmed paše Sokolovića na Drini u Višegradu, posljednje djelo jednog od  najvećih arhitekata svijeta Mimar Sinana, upisana je na listu Svjetske kulturne baštine - UNESCO.U...

Zašto je 'Kad bi ovo...

Anila Gajević
16.04.2012.

Gledala sam gotovo sve predstave koje je Dino Mustafić režirao širom ove naše regije i nijedna me nije dirnula kao posljednja: „Kad bi ovo bio film“ Almira Imširevića, koju je postavio u...

Matica hrvatska za...

Slavo Kukić
16.04.2012.

Nakana mi je bila pisati tekst na sasvim drugu temu. A tema za pisanje, hvala Bogu, ima i više no što bi želudac normalna čovjeka mogao provariti. Cerićevo, primjerice, svojatanje BiH i njezino,...

Ekran

Bizz Promo

PISMO ČITATELJKE/ PAMTIT ĆU OVAJ DAN DO KRAJA ŽIVOTA: Hvala ti, Angie, što si ispričala našu priču, jer svaki put kad mi to pokušamo, neko nam zatvori usta...

Naša čitateljka podijelila je sa nama i čitaocima DEPO PORTAL-a impresije i lični doživljaj sarajevske premijere filma Angeline Jolie 'U zemlji krvi i meda', događaj koji će, tvrdi, pamtiti do kraja života

Piše: Dalila FEJZAGIĆ

Nadprosječno hladan februarski utorak, Valentinovo i premijera filma „U zemlji krvi i meda“ probudili su uspavani grad u zlatnoj dolini. Dilema vezana za večernje planove obuzela me već pri kraju radnog dana, koji je epitet haotičnog stekao još prošle sedmice. Obaveze na najznačajnim radnom projektu samo su se gomilale jednako kao i one vezane za fakultet. Valjalo je pomiriti ambicije i preostalo vrijeme, i riješiti dilemu koja se vrzmala po mislima. Film ili malo sna, a nakon toga cjelonoćni rad - bilo je pitanje; a unatoč velikom minusu mladalačka ludost je odabrala prvu opciju. Nakon nekoliko poruka, dogovor je pao. Rejda i ja idemo na film.
...

Ključ u office sam stavila tačno u 16h. Mogu biti i najveći radoholik, ali strast prema maminoj hrani je nenadmašna. Perverzija okusa i kombinacija koju možeš samo sanjati. Mati je to, i njene zlate ruke. Dobar uvod za ostatak večeri.

Brzinsko spremanje, malo žurbe i već smo na putu ka Zetri. Usput sam pokupila Rejdu, tramvaj se pokvario, sačekale smo taxi pa se skupa sa još jednom djevojkom „utalile“ za vožnju. Šofer neki radoznali čiko pa je naša saputnica ostala da se ibreti kad smo napustile taxi već kod groblja Lav, jer je gužva bila prevelika.
...

Zetra. Gužva i povici na crvenom tepihu, Angelina i Brad su stigli. Pozdravi, autogrami, mahanje, fotografisanje. Tek dva tri škljocanja fotoaparatom da mogu posvjedočiti da sam bila na filmu. Jer ako nema slike na Facebooku, kao da te nije ni bilo. Gužva na ulazu i u samoj dvorani, tako da nije bilo mnogo dilema oko odabira mjesta. Dvije slobodne stolice u prva dva reda bile su naše, nismo se mrdale sa njih.

Ulazak voditelja najavio je početak događaja koji smo svi čekali. Pojavljivanje Angeline i Brada iza crnih zastora diglo je kompletnu Zetru na noge. Publika na nogama je samo čekala njene prve riječi da bi je pozdravila gromoglasnim aplauzom. I, kako to obično biva, Angie se rasplakala i zahvalila na ovacijama. Završila je svoje obraćanje i elegantnim koracima uputila se ka backstage-u, a masa iz prvih redova je prišla da je fotografiše, zamoli za autogram ili se samo pozdravi sa njom.

Pripala mi je ta čast, rukovala sam se sa Angelinom. I Rejda je. Toplim malim rukama nastojala je pozdraviti se sa što više ljudi. Nevjerovatan osjećaj. Nešto što ću vjerovatno pamtiti do kraja života. Čvrst stisak njene male ruke i iskren sjaj u očima kakav se rijetko viđa.

...

Euforična masa se razišla, film je počeo. Bio je upravo onakav kakvim su ga opisali. Težak i istinit. Zvukovi granata, puščanih rafala, pomješani sa scenama silovanja i progonjenja. Tek poneki tračak ljubavi, jedan ples..., malo umjetnosti. Prijateljstvo, odanost..., malo strasti, sirovog seksa, isprepleteno osvetom i gorčinom izdaje. Film poslije kojeg nisi svoj. I nisam.
...

Kraj rata. Ubica na koljenima. Kraj filma. Glumačka ekipa na sceni. Zana, Boris, Rade i drugi. Pridružuje im se i Angelina. Glumica i rediteljica svog prvog filma. Opet će režirati onda kad doživi onaj osjećaj koji je imala zbog nas i svega što nam se desilo. Zar je to tako poseban osjećaj da njen prvjenac bude i posljednje što je režirala?! Hvala ti na tome. Hvala ti, Angie, što si nas učinila važnima pred nama i svijetom.
...

Petak, jednako hladan kao i utorak sa početka priče. Valentinovo je pao u zaborav jer će doći opet iduće godine. Angelina i njen film mi ne izlaze iz misli. Razgovor sa dragom mentoricom inspiriše me da napišem nekoliko redova o svemu. Da iznesem svoje mišljenje i doživljaj od prije tri dana.

Slava, uspjeh, novac, luksuzan život i popularnost ne znače ništa ukoliko nemate nekoga s kim to možete podijeliti. Angelini nije trebao ovaj film da bi postala popularna. Ona to jeste. Njoj je zemlja krvi i meda bila potrebna da objasni svijetu i čovječanstvu da mi nismo neki divljaci sa Balkana koji se biju i kolju između sebe, već da smo posebno mjesto gdje se dešavaju predivne stvari. Iako smo ćuprija između istoka i zapada na kojoj se neprestano koplja lome, svaki put iznova skupimo hrabrosti da nastavimo dalje i da se borimo za neko bolje sutra.

Hvala ti, Angie, što nam pružaš svoju nježnu ruku i izvlačiš nas iz ponora u koji nas neprestano guraju.

Hvala ti što si ispričala našu priču, jer svaki put kad mi to pokušamo, neko nam zatvori usta. Ko da ih je sramota što je ovdje bio rat i što su nas četnici granatirali, silovali, pucali po nama, rušili naše kuće i krali plodove iz naših bašči.

Hvala ti što si ispričala da se volimo i da nam to nekad ne daju neki ružni ljudi, jer još uvijek žive u prošlosti ili samo lažu sebe bojeći se da to priznaju.

Hvala ti što si objasnila da se mi volimo, radujemo, smijemo i plačemo... Da mi to znamo i da nisu ubili emocije u nama.

Angelina, posebno se zahvaljujem što si mi pomogla da bolje razumijem jednu tužnu fotografiju iz mog porodičnog albuma i da bolje čuvam lica sa nje.

Za kraj, Angelina, hvala ti na pruženoj ruci. Hvala na toplini i onom iskrenom pogledu. Poznat mi je. To je toplina kojom zrače i pogled koji nose meni posebno draga tri bića. Sad znam i zašto je to tako. Hvala što si me naučila da još više pazim, poštujem i volim „svoje Angeline“, njihov trud, rad, majčinsku brigu, vjeru, zalaganje, poslovni uspjeh, karijeru... njihovu tugu, osmjeh, zabrinutost, potištenost..., njihov zagrljaj, pruženu ruku,  pohvalu i kritiku, sve što čine za mene i svaku sekundu vremena koje mi posvete. Njih su tri, a svaka je posebna... super žena.

Angelina, hvala ti i za ovu posebnu emociju koju si poklonila. Dođi nam opet.