ABDULAH SIDRAN UPUTIO PROTESTNO PISMO JASMINU IMAMOVIĆU

Po cijenu sudskoga spora neću prihvatiti eliminaciju iz konkurencije za nagradu 'Meša Selimović'!

Arhiva06.09.12, 10:27h

Nakon što je žiri koji dodjeljuje najveću književnu nagradu u BiH 'Meša Selimović' izbacio iz nominacije djelo Abdulaha Sidrana 'Otkup sirove kože' sa obrazloženjem da ne ispunjava osnovni kriterij jer - nije roman, naš poznati književnik uputio je protestno pismo načelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, koje vam donosimo u cijelosti

abdulah sidran flesPoštovani gospodine Imamoviću!

Prinuđen sam da podnesem prigovor i da energično protestujem zbog načina na koji je došlo do toga da se među imenima petorice autora čiji su romani 'odlukom žirija' ušli u uži izbor za ovogodišnju nagradu Meša Selimović – nije našlo i moje ime. Ta je 'odluka žirija' i proceduralno i suštinski – sporna i problematična. Moj roman Otkup sirove kože selektor za BiH (Emir Imamović) kandidirao je tako što ga je izdvojio na prvo mjesto liste od pet romana bosanskohercegovačkih autora. Nikako se nije se smjelo dopustiti da odluku o eliminaciji moga romana predsjednik žirija dr Zdenko Lešić donosi sam, bez prisustva ostalih članova žirija i bez rasprave koja bi takvoj odluci morala prethoditi! Koja to normalna pamet može prihvatiti skandalozno 'obrazloženje' da Otkup sirove kože „jeste dobra knjiga, ali nije roman“?

Dozvolite jednu neophodnu i važnu digresiju: sa Otkupom sirove kože slična se stvar ove godine dogodila i u natjecanju za nagradu zagrebačkog Jutarnjeg lista, koji svoju godišnju nagradu dodjeljuje u dvije kategorije: roman i publicistika. Nemam dokaza da je moj roman u kategoriju publicistike ćušnuo, pa ga tako eleminirao iz konkurencije u koju spada, jedan od Lešićevih prijatelja iz Pen-a BiH, član žirija za roman, književnik Ivan Lovrenović, ali je nesporan fakat da je taj gospodin omogućio nonsens kojom se jedno izrazito beletrističko djelo tretira kao publicistika. Eliminacija je obavljena nevidljivo, da ne kažem perfidno, a sličnost sa sadašnjim razvojem događaja u radu Vašeg žirija nikako nije i ne može biti slučajna. Šta stoji u pozadini ovih zbivanja?

Notorna je činjenica i javna stvar da se g. Lešić i ja nalazimo u sukobu koji traje više od deset godina. Tačnije, od januara 2001. godine, kada sam podnio ostavku na članstvo u Pen-u BiH, kojemu je on tada bio predsjednik. Između nas dvojice je, tokom tih deset godina, izgovoreno mnogo ružnih i teških riječi i bilo je stvar dobrog ukusa i lijepog kućnog odgoja da se gospodin suzdrži od arbitriranja. Zašto to nije učinio – jer njemu ni dobrog ukusa ni kućnog odgoja ne manjka – znamo samo nas dvojica, on i ja.

O čemu se radi, mora se kazati, makar bilo na rubu indiskrecije. Gospodinu akademiku dr Zdenku Lešiću se koncem maja ove godine u čitalačkom ushićenju omaklo da nazove moj telefonski broj i da mi o Otkupu sirove kože deset minuta govori s oduševljenjem i sa toliko komplimenata da ih ovdje nije moguće pobrojati. Osim da je moj roman 'jedan od najboljih romana u našim književnostima posljednjih trideset godina', i da mu je 'neizmjerno žao što čitanje privodi kraju', da su mu 'ostale još dvije-tri stranice', profesor Lešić je iskazao i svoje čuđenje nad činjenicom da nije 'ranije prepoznao' moju 'inteligenciju i smisao za humor'. Silno me obradovao taj njegov poziv, kazao sam mu čak da je taj dan najsretniji dan u mome životu i preplavilo me ganuće od koga u pravilu kreću suze na oči.

Međutim, nekoliko minuta po završetku razgovora, prisjetio sam se da je dr Lešić član 'tuzlanskoga žirija', a iz grla mi se otrgla gorka rečenica: daleko je septembar! Značilo je to: čovjek će se do septembra predomisliti, ili, u drukčijoj varijanti: čovjeka će do septembra predomisliti! Tako se i zbilo.

S obzirom na navedene činjenice, i pogotovo s obzirom na nedovoljno transparentan rad žirija sve do njegove finalne faze, molim Vas, poštovani gospodine Imamoviću, da s ovim mojim protestnim pismom upoznate sve članove žirija i predložite, odnosno zahtijevate ponovno izjašnjavanje o „užem izboru“ i tobože spornom pitanju: kojem književnom rodu pripada moja knjiga Otkup sirove kože? Ako bi članovi žirija – da ne pominjem dezavuiranog selektora za BiH, književnika Emira Imamovića ! - ako bi dakle članovi žirija prihvatili Lešićevu tvrdnju da 'knjiga jeste dobra, ali nije roman' – time bi prihvatili ocjenu o vlastitoj književnoj nekompetentnosti, što bi bio apsurd. Član žirija Irfan Horozović (pisac brojnih romana i dobitnik nagrade Meša Selimović), u čijem užem izboru nema knjige Otkup sirove kože, nije dovodio u pitanje njen romaneskni karakter, nego kvalitet – knjiga jeste roman, ali nije dovoljno dobra! Pa kako onda stoji stvar sa kompetencijom akademika Lešića, profesora i doktora teorije književnosti? U kakvu to zbrku upadamo?

Nema nikakave sumnje da ste Vi, gospodine Imamoviću, obavezni zaštititi i osigurati regularnost u radu žirija i jednako tako - dignitet svih sudionika u procesu odlučivanja, posebno regionalnih selektora i nominiranih autora. Ugroženo je i jedno i drugo i treće. Također je - opasno kao nikad do danas! - ugrožen i dignitet nagrade Meša Selimović, kojoj ste Vi i idejni tvorac i praktički brižnik. Pozivam Vas da hitno ustanete u njegovu zaštitu! Također Vas pozivam da mi vjerujete: po cijenu sudskoga spora neću prihvatiti eliminaciju iz konkurencije na način na koji je izvršena, niti i u kakvoj varijanti prihvatiti ulogu prof. Lešića kao konačnog arbitra: za tako nešto uvaženi akademik je sam sebe diskvalificirao!

Najljepše Vas molim da me obavijestite o preduzetim postupcima.

U Tešnju, 31.8.2012.

A. Sidran, književnik

VEZANI TEKST: NOVA BRUKA OKO DODJELE NAGRADE 'MEŠA SELIMOVIĆ': Zašto najveći bh. pisci nemaju šansu za najprestižnije književno priznanje u Bosni i Hercegovini?!?

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook