POSTOJI LI MOGUĆNOST BUNTA

Život u Sjevernoj Koreji: 'Narod je bijesan, većina je još odavno shvatila da je sve ovo laž'

Arhiva23.04.14, 09:57h

Nakon desetljeća apsolutne vladavine, Pjongjangov željezni stisak nad vratovima građana konačno popušta. Guardianova novinarka Tania Branigan susrela se sa Sjevernokorejcima koji više ne vjeruju u propagandu

Kim Jong UnAko ima sreće, odnosno, ako se njezin suprug i djeca uspiju prišuljati do obale rijeke u blizini kineskog odašiljača mobilne telefonije, Chae Un-ee može pričati sa svojom obitelji svaki dan. 'Pričati' možda i nije prava riječ. Naime, njezini voljeni završavaju poziv - koji upućuju s prokrijumčarenog mobitela - gotovo i prije nego ga započnu.

- Moraju biti vrlo kratki. U suprotnom bi se poziv mogao locirati za što slijedi teška kazna. Većinom poziv traje samo toliko da im čujem glas i da znam da je sve u redu. Ako me ne nazovu, zabrinem se, jer je situacija tamo u posljednje vrijeme vrlo napeta - objašnjava Chae Un-ee koja radi u Kini kako bi prehranila obitelj.

I šest desetljeća nakon što je stvorena, Sjeverna Koreja ostala je totalitarna zemlja, koja kontrolira mišljenje i svaki pokret svojih građana, od njihovih prihoda, navika, pa čak i frizura.

Mediji iz Pjongjanga prikazuju Korejce kao naciju opsjednutu neprijateljskim snagama, ali ujedinjenu u svojoj odanosti prema vođi, Kim Jong-Unu.

U stvarnosti, kako kažu građani intervjuirani u Kini, vjera naroda u propagandu 'Dragog vođe' napokon je izblijedila.

- Prije 20 godina Sjeverna Koreja bila je bolja. Život je bio ugodniji i ljudi nisu imali ružne misli. Sada su svi bijesni - priča Chae (50).

Nitko se ovako ne bi usudio pričati strancu u Sjevernoj Koreji. No, proteklih je godina oko 25 milijuna stanovnika otputovalo u Kinu, najčešće kako bi tamo ilegalno radili te se vratili svojoj obitelji s novcem s kojim mogu koliko toliko normalno živjeti. Ponekad se, kažu, nadaju kako će moći pobjeći u Južnu Koreju.

Neki su za rad u Kini uspjeli dobiti vize, a neki su prešli granicu preko rijeke. Većina ih ostaje u gradu Yanjiju, gdje se već nalazi velik broj Sjevernokorejaca. Ako ih uhvate u tom prijestupu ne piše im se dobro - priča Chae koja, kao i neki drugi nedavno pristigli Korejci koji su pričali s novinarima Guardiana, nisu dali svoje pravo ime.

Radeći kao sluškinja, Chae zaradi do 2000 juana (oko 1.800 kuna) mjesečno; dovoljno za 'dostojan život' njezine obitelji u iduća četiri mjeseca.

Intervjuirani su kazali kako zavide Kinezima na bogatstvu: modernim kuhinjama, mnoštvu riže te na neprekidnoj opskrbi plinom i strujom.

- Mogu se tuširati kod kuće kad god to požele - oduševljena je Chae Young-hee (50) koja radi kao njegovateljica.

Najveći šok za njih je sloboda: mogu bez ograničenja koristiti Internet, gledati strane filmove, odijevati se kako žele te putovati u inozemstvo.

- Najveća razlika između njih i nas jest što oni poštuju ljudska prava. Tamo nema stroge kontrole - kazala je Chae Young-hee.

Jedna druga žena koja je stigla u Kinu kazala je kako se osjećala kao da je oduvijek imala zatvorene oči, a sada ih je otvorila.

60-ih godina Sjever je bio bogatiji od svojih susjeda. Stariji stanovnici prisjećaju se da su se osjećali blagoslovljeno jer su Sjevernokorejci. No, gospodarstvo se počelo urušavati, a 90-ih godina zemlju je pogodila strahovita glad, što je ubilo stotine tisuća ljudi i srušilo nadu u bolje sutra.

- Mogu vam uzeti apsolutno sve. Vlada sve ograničava - priča Chae.

Prema UN-ovom Svjetskom programu za hranu, čak četiri od pet kućanstava živi na rubu potpune gladi. No stvari su se malo poboljšale. - Nekada su leševi ležali po ulicama, sada su u Pjongjangu prometni kolapsi - kazao je Andrei Lankov sa Sveučilišta Kookmin u Seulu i dodao kako vjeruje da su 'poboljšanja' povećala razočaranje na ljudskim licima jer sada ljudi imaju vremena razgovarati i razmišljati umjesto da se, kao nekad, cijelo vrijeme fokusiraju na preživljavanje.

- 2007. ili 2008. godine postalo je jasno da se stav ljudi promijenio - priča Chae.

- Prije su ljudi pričali grozne stvari o Sjevernoj Koreji, sada to više nije tako. Također, ljudi masovno nestaju, što najčešće znači da su napustili Sjevernu Koreju. Također, sada imaš priliku među ljudima izraziti svoje mišljenje - možeš naglas reći 'kad bih mogla, voljela bih otići odavde'.

- Ljudi su počeli shvaćati kako to izgleda u inozemstvu. Mnogi su se vratili u zemlju i pričali kakav je život vani - priča Chae i prisjeća se kako je jednom pogledala jednu južnokorejsku dramu od 40 epizoda u samo tri dana tako što je prekrila zidove dekama i prozore kako nitko izvana ne bi vidio svjetlo.

No, sva ta događanja dovela su do novih restrikcija, stoga u njezinom susjedstvu više nema struje.

Državni mediji počeli su izvještavati kako je Južna Koreja nasilnički nastrojena, kako su prava stanovnika narušena te kako su američki tenkovi posvuda te da gaze ljude - kazala je za Guardian još jedna žena u svojim 30-im te dodala:

- Kada živiš u Sjevernoj Koreji, pola tebe misli kako je Južna Koreja razvijena i kako je tamo dobar život te želiš otići tamo, no druga se polovica, jer dobivaš ovakve informacije, pita je li to zaista takvo grozno mjesto.

- Vlada nam je obećavala bolji život do 2002. godine. Kako je došlo, tako je i prošlo. A onda su govorili do 2008., pa do 2012... Već 2008. većina je shvatila da je sve laž. Kritična točka bila je reforma 2009. godine koja je bila pogubna za valutu. Naše ušteđevine su izbrisane, a cijena hrane se vinula u nebesa - dodaje.

- Nakon toga sve kao da je poludjelo. Život je postao vrlo težak i ljudi su otvoreno počeli kritizirati vlast. Ljudi su spaljivali bezvrijedan novac i bacali ga. Vlast je izgubila autoritet - kazala je pak Song Eun-byul.

Potom je došao studeni i dramatično smaknuće Kim Jong un-ovog tetka, Jang Song-thaeka.

- Nešto takvo bilo je za nepovjerovati. Obični ljudi ostali su prestravljeni jer je visoki dužnosnik bio ubijen - kazala je Kim Myong-eul.

UN je prošlog mjeseca optužio Sjevernu Koreju kako je krivac za ubojstva, ropstvo, mučenja, zatočeništva, silovanja, prisiljene pobačaje i druge seksualne prijestupe.

Sjevernokorejski veleposlanik na to je poručio drugim državama da se ne petljaju u tuđa posla.

- Nikad neće moći zadovoljiti javnost koja je vidjela kako žive Kinezi - kazao je Andrei Lankov.

- Pitam se kako će se odvijati stvari u budućnosti. Hoće li situacija biti gora ili će stvari krenuti nabolje? - kazala je Kim Myong-eul.

Obični ljudi mogu samo sjesti i gledati.

 

(jutarnji.hr/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook