Ekskluzivno

Kako sam preživio 40 kijametskih sati u tunelu Salakovac...

Kako sam preživio 40 kijametskih sati u tunelu Salakovac...

Kad sam shvatio da pomoći nema, a da nestajem na cesti, da mi zdravlje počinje biti ugroženo, nazvao sam policiju. Oni su mi rekli da nemaju nikakve detaljne informacije ali da je kao, eto, neko...

Kolumna

Ko će zaustaviti lešinare...

Ko će zaustaviti...

Slavo Kukić
25.01.2012.

Ovih dana bivši visoki predstavnik Ashdown izjavi kako je BiH, nakon što je punih jedanaest godina išla prema jedinstvu, funkcionalnosti i EU, danas na potpuno suprotnoj trasi – onoj koja vodi u...

Igrokaz za budućnost

Igrokaz za budućnost...

Slavo Kukić
14.01.2012.

Sve do prije koji sat dvojih trebam li se i osobno baviti nedavno okončanim banjalučkim karnevalom – obilježavanjem dana RS-a. Pri tome, da ne bude zabune, ne mislim da RS kao dio ustavnog...

Nakon Bracike - mrak!

Nakon Bracike - mrak!...

Hasan Hadžić
12.01.2012.

"OSTAJTE NA PANJU": April devedeset druge. Zvornik okupiran, u logorima u Karakaju i Čelopeku pokolji, branitelji pružaju mitski otpor na Kula Gradu... Predsjednik općine, potpredsjednik općinske...

Šta je ta Srebrenica?

Šta je ta Srebrenica?...

Zoran Bibanović
05.01.2012.

„Narod nije pokoren sve dok srca njihovih žena nisu slomljena“ Cheyenne Zahvaljujući prosvjećenoj K und K monarhiji (Kaiserliche und Königliche Monarchie), rudarskom poslovođi Ludwigu...

Ekran

Promo

TEOFIL PANČIĆ: Zašto sam pretučen metalnom štanglom

Četvrtak | 29.07.2010.

Beogradski novinar Teofil Pančić u svojoj kolumni u “Vremenu” opisuje kako se dogodio napad na njega metalnim šipkama u subotu u gradskom autobusu u Beogradu.

Teofil Pančić“Ulazim u harmonika-bus na trećim vratima; ne uočavam da ima slobodnog mesta za sedenje, i priparkiravam se blizu prozora naspram vrata na koja sam ušao”, piše Pančić.

“Istog trenutka osetim da me neko – utrčavši za mnom u autobus – vuče, cima, bubeca, a onda počinju da pljušte udarci, iz dva čovekolika izvora, sa leve i sa desne strane”...

...“Sve se odigrava u tišini, ne progovaramo ni oni ni ja ni Treća Lica (bar koliko mi dopire do svesti), i traje – opet, ako je meni verovati – možda petnaestak sekundi, šta znam.”

“Autobus (po vozačevim rečima ne GSP-ov nego "Lastin", policajcu sam kasnije izdiktirao prve tri cifre njegovih registarskih tablica) sve vreme stoji na stanici, otvorenih vrata, sve na izvol’te za slobodno obavljanje teškog fizičkog posla & neometano napuštanje poprišta. Kadar okolnih putnika u mom unutrašnjem bioskopu je zamrznut: niko se ne pomera”.

“U magnovenju uočavam da su stvorenja koja su me napala po svoj prilici mladunci, samo toliko mogu da nazrem ispod kapuljača kojima su bar delimično zaklonila svoje ekvivalente onoga što se među pripadnicima ljudske vrste obično naziva licem”.

“Bubecaju me kako dospeju da me dohvate, mislim da im je namera da me obore na pod i lepo izgaze, ali im to ne polazi za rukom jer sam dosta nepristojna i neuviđavna žrtva, pa pružam aktivan otpor. Na kraju istrčavaju iz autobusa i udaljavaju se "u pravcu celog sveta" (kako zna reći Miloš Vasić), a za početak u pravcu zemunske apoteke i Madlenianuma”.

“Izlazim za njima iz autobusa i nemoćno gledam kako im landaraju repovi u trku niz Glavnu ulicu. Vozač i još jedan mladić prilaze mi, pitaju kako sam, mladić kaže da zna ko sam, tako nekako”.

“Putnici se beskrajno polako odmrzavaju, neki izlaze iz autobusa i udaljavaju se na bezbednu distancu (da koga ne ugrizem?) i vrlo ubrzo počinju da poulazuju u pristižuće autobuse, ne pitajući mnogo kuda voze – važno je samo pobeći sa poprišta Nemilog Događaja. A ponekome sigurno i milog, jebiga...”

“Ovo je važan momenat: jesam li ja mogao dobro videti napadače? Naravno da nisam. Jesu li bar neki od obližnje stojećih i sedećih mogli dobro da ih vide i znatno bolje od mene da ih opišu? Naravno da jesu. Pa, je li to bilo ko od njih učinio? Naravno da nije”...

(Vreme, BLIN/ma)

Poveži preko

Hronika

Forum - Tema dana

DEUTSCHE WELLE

Transparency International BiH

Depo Clubbing

Depo X