GABRIEL GARCIA MARQUEZ U 'OPROŠTAJNOM PISMU'

Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade...

Arhiva18.04.14, 09:50h

Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica, piše u svojoj priči Marquez

Gabriel Garcia Marquez
Nobelovac Gabriel Garcia Marques umro je u 87. godini. Marquez se smatra najpoznatijim piscem magičnog realizma, žanra koji rješava mitove, magiju i realnost, a koji se prepoznaje i u njegovoj priči "Oproštajno pismo".

"Spavao bih manje, a sanjao više...

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem. Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otvorenim ne samo tijelo već i dušu. Bože moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgrije sunce. Slikao bih Van Goghovim snom, na zvijezdama jednu Benedettijevu poemu, a Serratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času tkanja. Zalivao bih ruže suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica...Bože moj kad bih imao jedan komadić života...

Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se zaljubljuju. Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dijete stegne svojom malom šakom, po prvi put prst svoga oca da ga je uhvatilo zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo da gleda drugoga odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem..."

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)

VEZANI TEKST: U 87. GODINI ŽIVOTA: Umro nobelovac Gabriel Garcia Marquez


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook