Piše: Vedrana Rudan

I, što mi fali? Žale me sve moje prijateljice koje nesretne žive sa kretenima. One žale mene? Ja žalim njih! Najzad, nakon dvadeset godina, slobodna. Slobodna!

Ostavio me onako kako širom svijeta muževi ostavljaju žene. “Moram ti nešto reći. Sjedni.” Smrzla sam se. Vratio se sa pregleda. Pogledala sam na zidni sat. Dvadeset i tri sata i jedanaest minuta.

Rak želuca? Mjesecima se žalio na bolove u želucu, svakoga dana nakon posla obilazio doktore, imao je i jake glavobolje. Rak mozga, pomislila sam dok sam ledena sjedila na kauču, on u fotelji, i buljila u njegove plave, zabrinute oči.

“Danas se sve liječi”, veselo sam rekla, “čemu predaja? Još nisi mrtav.” Djelovao mi je toliko nesretno da mi je srce gotovo prepuklo.

Odlučila sam, sve ćemo prodati ali odustati od borbe nećemo. Kod nas najboljih lijekova nema ali ih ima u Evropi, Americi, Kubi…Da, Kuba! Kuba je pravi izbor. Tamo liječe svaki rak.

“Ne brini, otići ćemo na Kubu, ako treba u roku od osam dana. Letovi su jeftini, uplatit ćemo izlet a zapravo otići doktoru.” Gledao me i postajao sve manji.

“Ne razumiješ, odlazim.” “Sam? Bez mene? Nema šanse!” “Odlazim od kuće, napuštam te, našao sam drugu ženu…” O čemu govori ovo bolesno siroče? Dignuo se, pomilovao me po kosi i nestao.

Sjedila sam na kauču drvena da drvenija mogla biti nisam. To se dogodilo pred tristosedamdeset i četiri sata. Meni? Meni se to dogodilo? Nikad nisam imanje muža smatrala dobitkom na lotu ali sam iz iskustva drugih znala napamet sve znakove koji najavljuju odlazak davitelja. Ni jedan nisam vidjela.

Tuširanje jednom do dva puta dnevno, pouzdan znak, moj se muž tuširao jednom dnevno ali zbog bolesti. Svakodnevno poslovno sastančarenje nakon radnog vremena trebalo bi uznemiriti i ženu sa posebnim potrebama ali ne odlazak liječniku koga mužu organizira vlastita žena.

Mnoge sam gimnazijske kolege, sve su to danas iskusni specijalisti, preklinjala da ga pregledaju za vrijeme dežurstva. Nikad me ni jedan nije nazvao i rekao da svinja nije došla na pregled.

Spolni odnosi tijekom godine samo na Božić i Dan antifašističke borbe najsigurniji su znak da se brak ljulja na krhkim nožicama. A mi smo se uredno kresali jednom u dva tjedna prije nego bih posteljinu bacila u košaru sa prljavim rubljem, subotom u petnaest nula, nula. Onda bi se on istuširao i otišao na pregled.

Ženu napuštaju muževi kojima ona ne kuha. Kuhala sam. Ženu napuštaju muževi ako je zapuštena. Farbam kosu redovito, odlazim na jogu, pedikeru, maseru, kozmetičarki.

Ženu napuštaju sredovječni muškarci koji misle da će uz mladu koku opet postati klinci. Moj muž ima četrdeset i osam godina, ona ima četrdeset i devet i ima sijedu kosu. Ta kuja ima s i j e d u kosu.

I stalno je u trenirki. I ima psa. A moj muž koji više nije moj muž alergičan je na sve dlake svijeta?! Uz njega sam provela život sa usisivačem u ruci.

Ipak me napustio zbog zapuštene, sjedokose vještice koja svijetom stupa puna dlaka? Kad Joško krene kašljati od alergije vratit će se doma. Ja ću ubaciti kalcij u vodu i tapšati ga po leđima dok se tableta ne otopi…

Nema šanse! Smeće perverzno! Jebeni, isključeni semafor! Osim onih odlazaka liječniku sve je bilo normalno. Ana ju je snimila mobitelom, skupa su u parku čekale sa najlon vrećicom navučenom na ruku da im se psi poseru.

Žena zaista izgleda poput vještice puštene iz ludnice samo preko vikenda. Svaki muškarac koji ostavi ženu zaslužuje baš takvu jednu. Da, da sam mu ja morala birati zamjenu za sebe nju bih mu izabrala.

Svinja! Tako mu i treba! Neka joj miluje sijede kose, neka joj miluje sise kojih nema, neka navlači vrećicu na ruku, neka toplo govno drži u ruci i bespomoćno pogledom traži kantu za smeće a nje nigdje.

Neka pas babetini koja je privremeno odložila metlu pokraj prozora liže uho dok se tucaju. Neka im se popiša u krevet dok se drže za ruke i slušaju Gabi Novak kako pjeva Dobri ljudi. Neka mu sprema rižot od škampa začinjen pasjim dlakama.

Neka ga sluša dok piša i prdi istovremeno a vrata od vecea otvorena. Neka ona izvlači iz sifona njegove dlake i baca ih u vece. Neka ona odgovara na pitanje zašto uvijek u mašinu za rublje baca njegove čarape ali nikad u paru.

Neka njoj pokazuje žulj koji mu je na malom prstu lijeve noge napravila kroksica. Neka njoj njegova mama u slušalicu nabraja što je sve boli i kako se zove novi lijek za tlak. Neka njoj njegov otac govori kako se frigaju ribe.

Neka nju grli dok sjede uz more na Voloskom. Neka njoj ujutro kuha kavu i donosi u krevet. Neka nju zove pet puta dnevno i pita je da li joj nedostaje.

Neka s njom planira izlet u Graz. Neka nju tamo odvede u Palmers i neka nju nagovara da kupi pet pari gaćica a ne samo dva. I neka je još nagovori da kupi svilenu pidžamu na sniženju.

I neka njoj pokaže austrijsku časnu sestru koja u Palmersu odabire čipkaste grudnjake. I neka nju pita što će djevici u šezdesetoj čipka? Neka njoj kupi crvene balerinke, neka njoj…

I ja ću pustiti sijedu kosu! I nabavit ću rotvajlera! I na sebe navući trenirku optočenu masnim mrljama! Šetat ću sa džukelom njihovim stazama! Naletjet ću na njih i on će vidjeti da sam postala bolja.

Umirem. Nedostajeee miiii muuuuž! Pička mu materina!

Rudan/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.