Piše: Slavo KUKIĆ

Prije koji dan mediji prenesoše jedno od karakterističnih saopćenja HDZ-a. Problem im je, kažu, odlučnost federalnih vlasti da u upravnim i nadzornim odborima i na direktorskim pozicijama javnih poduzeća i institucija razvlaste hadezeove, a dovedu svoje kadrove. A takvo kadroviranje – koje je, usput, još jedan dokaz „razvlašćivanja Hrvata“ – ne samo da nema veze s praksom u demokratskim sustavima, nego će, brinu se Čovićevi, „javna poduzeća odvesti u kaos i uništiti zdravo tkivo u njima“. I sve to, zaključuju, kako bi, koristeći revolucionarne metode, na značajne funkcije instalirali svoje poslušnike, rodbinu i prijatelje, među kojima su mnogi osobe „koje su do nove akvizicije radili i u tvrtkama koje su utajivale poreze državi ili su pak bili na čelu propalih medijskih projekata“.

Na samom čelu HDZ-a je osoba koja je rekorder u kaznenim prijavama, ali i po broju sudskih procesa koji se, zbog kriminala, protiv nje vode. Nije vrag da će se i to protumačiti kao dokaz ataka kojemu je izložen čitav narod. Ili je procesuiranje Čoviću ipak, i to po automatizmu, procesuiranje i progon naroda? Ma, nemojte! Ne sugerirate li nam, gospodo, ponovo logiku – jedan Narod, jedna Parija, jedan Vođa?

E valan, što je previše – pa ako je i od kriminalno-demagoške družine – previše je. Istini za volju, ovakav javni prosvjed bi, ali samo kod neupućenih, mogao i naići na plodno tlo. Apstrahirajući, naime, od svega ostaloga – od činjenice, prije svega, da je političko društvo, ovdje i drugdje u svijetu, interesno izdijeljeno – idealno bi bilo da se u upravljačkim i rukovodnim strukturama javnih poduzeća i institucija nalaze najsposobniji. Neovisno, hoću reći, kojoj političkoj opciji – onoj koja trenutno ima vlast ili je u opoziciji – pripadaju. Jer, s takvom bi logikom, nema dvojbi, i sama država funkcionirala na način koji je od puno veće koristi za njezine građane.

U uvjetima, pak, višestranačke političke demokracije strankama na vlasti građani daju mandat za upravljanje državom i društvom. A to, onda, znači da one snose odgovornost i za način kako će funkcionirati javna poduzeća i institucije – hoće li se razvijati za dobro i države i društva ili će biti teret na plećima i jednog i drugog. U prvom slučaju, dakako, vlast sebi priskrbljuje simpatije i spremnost biračkoga tijela da joj povjeri novi mandat, u drugom, naprotiv, u istom sazrijeva svijest da dobivena šansa nije iskorištena i da upravljanje državom treba prepustiti drugima.

A izbori su, naravno, i mjesto i vrijeme gdje se odnos građana prema vlasti testira. Jasno je to, uostalom, i HDZ-u i njegovim trabantima. I ne samo to. Takvu su logiku, i to na najnemilosrdniji način, tamo gdje su pobijedili, primijenili i nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Upućujem ih, među inim, na ono što prethodnih pola godine učiniše u zapadnoj Hercegovini. Neka, uostalom, ako nisam u pravu, u ovom dijelu zemlje pronađu bukvalno ijednu osobu koju je na upravljačku, nadzornu ili rukovodnu funkciju u javnim poduzećima ili institucijama dovela ranija vlast – pri čemu, doduše, ne mislim i na kadrove Ljubićeve frakcije HDZ-a koji su u vlasti i danas. I neka, dakako, o postojanju takvih obavijeste svekoliku – bosanskohercegovačku i međunarodnu javnost. Nema šanse. Čelična metla, koju pripisuju „platformašima“, pokosila je u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Posušju i Grudama sve do portira – pod pretpostavkom, dakako, da ga se od strane vlasti treba imenovati. Zašto? Pa, tamo su sve „goli“ Hrvati. Zbog čega su, onda, neki od njih „pometeni“? I nisu li to i tamo – govoreći jezikom Čovićeve družine – neki Hrvati također razvlašteni?

Da problem, eventualno, kako iz centrale Čovićeve partije sugeriraju, nije u činjenici da se na upravljačke, nadzorne i direktorske pozicije dovode osobe sumnjiva morala? Takvu mogućnost, istina, nikada – ni ovdje ni drugdje u svijetu – ne treba isključiti. Ali, otkuda nemoralnoj družini pravo na etičke lekcije? Uostalom, na samom čelu HDZ-a je osoba koja je rekorder u kaznenim prijavama, ali i po broju sudskih procesa koji se, zbog kriminala, protiv nje vode. Nije vrag da će se i to protumačiti kao dokaz ataka kojemu je izložen čitav narod. Ili je procesuiranje Čoviću ipak, i to po automatizmu, procesuiranje i progon naroda? Ma, nemojte! Ne sugerirate li nam, gospodo, ponovo logiku – jedan Narod, jedna Parija, jedan Vođa?

Vratimo se, međutim, meritumu. Što je, dakle, razlog najnovije hadezeove ujdurme? Ma, priča je krajnje prozaična. Koje sreće da je u njezinoj pozadini briga za budućnost naroda. Ali, nije. Jer, da jeste nemoguće bi bilo da ti isti ulaze danas u političke talove koji legitimiraju etničko „čišćenje“ Hrvata s polovine bh. teritorija. Ili, da interes Hrvata reduciraju na samo dio ove zemlje – a sve ostale ignoriraju na način kao da ih Bog nikada ni nije dao.

Po srijedi, prema tome, interes naroda nikada niti nije bio. On je, naprotiv, samo paravan za obranu stečenih pozicija jedne interesne grupe – one oko HDZ-a i njegova Vođe. Vođa i Partija su, primjerice, donijeli zakon, formirali Agenciju za državnu službu i preko nje, sukladno zakonu, na pozicije u upravnom aparatu države i njezinim institucijama postavili svoje kadrove. I osigurali vječnu promidžbu vlastitih interesa – pojedinačnih i grupnih, moralnih i nemoralnih. Pa ti, brale, organiziraj izbore. Džaba ti sve pobjede ovog svijeta. Upravni aparat je instaliran, zakonom zaštićen – a naš. I, nemoj slučajno da bi tko u to dirnuo. Osjeti li se, međutim, mogućnost da se po svemu tome ipak zagrebe – galama i lekcije se, i to sve pozivom na praksu u demokratskim sustavima, ali i pozivom na interes naroda podrazumijevaju. Drugo je, međutim, pitanje pije li to vode? Što se mene tiče – ne. Ne vjerujem, dakako, da će na igranku nasjesti i drugi – oni koji vlast trenutno obnašaju.

Pogledajmo, potom, što se događa s javnim poduzećima. A taj dio priče je još karakterističniji. I još više demaskira floskule o tobožnjoj brizi za Narod. U pregovorima o konstituciji vlasti Čović, kažu upućeni, potencijalnim partnerima za Elektroprivredu HB i HT nudi sve – i predsjedničke i ministarske i druge državne pozicije. I sve to bez obzira što će time, kako se u apostrofiranom saopćenju jadaju, još više eskalirati nacionalni debalans i razvlašćivanje Hrvata. Ostanu li, međutim, na direktorskim pozicijama Matan i Vilim, spašeno je osnovno –i slijedeće četiri godine su osigurani izvori financiranja i Vođe i Partije. I legalni i ilegalni, moralni i nemoralni, oni za koje se ne riskira, ali i oni za koje se u doglednoj budućnosti mora računati s mogućim progonima. U protivnom – vrag je već danas odnio šalu.

Razlog, dakle, najnovije halabuke HDZ-a nije ni narod ni strah za njegovu budućnost. Razlog, potom, nije ni u brizi da bi se javna poduzeća moglo odvesti u kaos i uništiti zdravo tkivo u njima. Razlog je, potpuno suprotno, u pokušaju da se izmakne procesima koje višestranačka demokracija sama po sebi podrazumijeva. A s njima, onda, i mukama u koje, po zakonu prirodne nužnosti, ući mora grupacija koja svoju poziciju ne temelji na kompetencijama nego na političkoj moći. Priča o interesu države i naroda, ali i naprdivanje o moralu je, dakle, samo demagoška floskula koja dosta slikovito podsjeća na onu narodnu „'ko o čemu, kurva o poštenju“.

(DEPO PORTAL)