VJEROUČITELJI KS ZA DEPO: Ateisti su najveći barbari!
Udruženje vjeroučitelja KS odlučilo je prekinuti svoju šutnju, revoltirano nedavnim obraćanjem scenariste TV serije “Lud, zbunjen, normalan” Feđe Isovića na Federalnoj televiziji. Tim povodom za DEPO govori predsjednik Udruženja, profesor Zijad Okanović
Piše: Mirna DUHAČEK
![]() |
| Zijad Okanović, predsjednik Udruženja vjeroučitelja Kantona Sarajevo |
Udruženje vjeroučitelja Kantona Sarajevo uglavnom je iz prikrajka posmatralo šta se događa u bh. društvu kada je 2008. u sarajevske vrtiće uvedena islamska vjeronauka. Držanjem po strani su tada uspjeli, pod okriljem utjecajne Islamske zajednice, postići jedan od svojih ciljeva – vjeronauk, nakon osnovnih i srednjih škola, uvesti i u predškolsko obrazovanje u glavnom bh. gradu. Međutim, nedavno su odlučili prekinuti svoju šutnju na stranicama Dnevnog avaza, revoltirani obraćanjem scenariste TV serije “Lud, zbunjen, normalan” Feđe Isovića na Federalnoj televiziji. Za Depo o ovome govori predsjednik Udruženja, profesor Zijad Okanović.
Ono što im je zasmetalo u Isovićevom istupu, kako kažu u Udruženju, je “javno agitovanje za uskraćivanje zakonom zajamčenih prava”, iako je Isović u Dnevniku FTV-a zapravo samo dao svoj komentar o časovima vjeronauke u javnim ustanovama, što su dosad i mnogi drugi javno činili. Udruženje vjeroučitelja ovo naziva “svojevrsnim barbarizmom”, a kao glavne protivnike vjeronauke u školama i vrtićima obilježava ateiste.
Iako se u BiH pouzdano ne zna ni koliko tačno ima stanovnika, jer je posljednji popis napravljen dok nezavisna BiH još nije postojala, a kamoli koliko “nevjernika” naseljava njeno tlo, u Udruženju vjeroučitelja KS jednog od glavnih krivaca za “barbarsku” borbu protiv časova vjeronauke nalaze upravo u ateistima. Mnogi se, dakako, sa ovakvom tezom ne bi složili, pa čak ni pojedini vjerski službenici koji su protiv vjeronauke u školama i vrtićima, jer su, naprosto, i protiv prevelike bliskosti javnih i vjerskih institucija.
Međutim, Okanović je u svojim tvrdnjama po ovim pitanjima kategoričan:
- Ko i površno prati tu situaciju, može primjetiti da oni koji zastupaju stav da vjeronauci nije mjesto u javnim ustanovama nego u vjerskim objektima i institucijama, svoju djecu ne šalju niti na vjeronauku u školi, ni u vjerske institucije. Naravno, to je njihovo pravo, ali ne možemo se oteti utisku da uglavnom takvi uzimaju sebi za pravo da vjernicima, kao nekoj anahronoj skupini, određuje granice sloboda, pravila ponašanja, pa čak, eto, i kako i gdje da odgajaju i obrazuju svoju djecu na vrijednostima svoje vjere.
Ipak, činjenice alarmantno ukazuju da su djeca koja ne pohađaju časove vjeronauke na prikriveni način izopćena i diskriminirana, jer im kao zamjena nije ponuđen nijedan drugi predmet. To kao problem uočava i Okanović, pa kaže da su prosvjetni radnici još uvijek nenaviknuti na odgojno-obrazovni pluralizam:
- Kamo sreće da roditelji učenika koji pokazuju izuzetno zanimanje u određenim oblastima imaju priliku birati da njihova djeca imaju veći broj časova iz tih oblasti na račun nekih drugih u kojima se teško snalaze.
Pri tom, Okanović ne dovodi u pitanje opravdanost uvođenja vjeronauke u vrtićima, i pojašnjava:
- U javnosti je poznato da je prije uvođenja vjeronauke u vrtiće napravljena anketa među roditeljima. Da nije bio dovoljan broj zainteresiranih roditelja da im djeca u pretškolskom uzrastu pohađaju vjeronauku, ona sigurno nikada ne bi bila uvedena u javnu ustanovu predškolskog obrazovanja. Pošto je anketa pokazala da građani Sarajeva, naravno ne svi, ali veliki broj podržavaju uvođenje vjeronauke u vrtiće, tek tad se krenulo u realizaciju tog projekta - kaže Okanović, izostavljajući, međutim, činjenicu da svim roditeljima, kada se uvodila vjeronauka u vrtiće, nije uopće ponuđen anketni listić na zaokruživanje. Slučajno ili ne, tek ostaje utisak da su anketirani samo roditelji za koje se pretpostavljalo da neće imati ništa protiv uvođenja religijske naobrazbe u obdaništa.
Protiv podjela djece i “veličanja vlastite nacije kao bolje od drugih” govorio je nedavno na FTV-u popularni bh. scenarista Feđa Isović. Udruženju vjeroučitelja je, pak, zasmetala činjenica što taj javni servis “finansiraju najvećim dijelom vjernici, a daje se prostor jednom Isoviću da iznese svoj stav”. Ipak, pomenimo i da je “taj Isović”, također, roditelj, te da, ako ne kao javna ličnost, onda kao otac, ima pravo iznijeti svoje mišljenje.
- Treba li napominjati da on svoje dijete ne mora odgajati na tim principima, a da vjernici, po zakonu, moraju finansirati javni servis, što porezima, što pretplatom - stoji između ostalog u reagiranju Udruženja vjeroučitelja KS, a koje je potpisao Husein Mehmedović.
| Reagiranje Feđe Isovića |
No, iz ovakvog stava proizilaze i neka druga pitanja: šta je sa ateistima, koji po zakonu, također, moraju finansirati javni servis, pa tako i vjerske programe koji se emitiraju? Ili šta je sa “nesretnicima” kojima nogomet nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, kad po cijeli dan jedino što imaju gledati na javnom servisu - jesu utakmice? U nedostatku tolerantnosti mnogi bi se mogli naći “zakinuti” za ono što im se nudi posredstvom javnih emitera.
Okanović u razgovoru za Depo tvrdi i da je Isović “na najgrublji način zloupotrijebio javni servis”, te da je “vjeronauka stavljena u kontekst fašizma”. U odbranu svojih antifašističkih vrijednosti Udruženje vjeroučitelja je odgovorilo protunapadom, optuživši baš one koji nisu pohađali vjeronauku za sva zla koja su se desila na prostoru bivše Jugoslavije 1990-ih. U prilog ovih optužbi u svom reagiranju ponudili su primjer nacističke Njemačke u kojoj je vjeronauka bila izbačena iz nastavnih planova i programa. Na pitanje da li to znači da bogobojazni nikad ne čine zlo, a da ateisti nemaju skrupula, Okanović podvlači:
- Samo neko ko vjeru ne prepoznaje kao vrijednost, može se protiviti vjerskom odgoju u bilo kojem stupnju dječijeg odrastanja. Ono što mi smatramo važnim jeste da se obezbijede kvalitetni uslovi i da se odgojem bave stručne i osposobljene osobe. Nema nikakvog razloga da djeca u vrtiću ne stiču i vjerski odgoj, gdje će se upoznati s moralnim vrijednostima vjerskog odgoja.
A o tome kako su moralne vrijednosti do unazad nekoliko godina bile predstavljene u vjerskim udžbenicima pisao je svojevremeno i mr. Ahmet Alibašić s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, koji smatra i da bi se na račun aktualnih udžbenika, također, moglo uputiti opravdanih kritika. On tako navodi primjere da se u udžbenicima vjeronauke, dok su ih uređivale vjerske zajednice, mogla vidjeti i slika djeteta koje čita knjigu, dok je pored njega na zid naslonjena puška ili, pak, onaj iz udžbenika pravoslavne vjeronauke, gdje je navedeno da su muslimani pekli žive ljude na ražnju, sjekirama i maljevima prebijali im kosti.
Isti vjeroučitelji koji su predavali po tom planu i programu očigledno ništa loše nisu nalazili u ovim primjerima. Bar ne javno… Međutim, humor jedne “bezbožničke” serije i javni stav njenog scenariste, čini se, nude puno više razloga za strah. Ili je, pak, u pitanju samo manjak tolerancije, o kojoj danas svi govore, a malo je ko zaista primjenjuje.
|
O Udruženju:
|
(DEPO)
