Na Foxu i National Geographicu kreću domaće reklame
Varaždinci snimili prvi hrvatski gay western pod imenom 'Long Banana'
Mjesec dana akcije i humora Jackie Chana
U mom filmu nema mržnje
Film 'Chronicle' našao se na prvom mjestu američkog box officea
'Rango' najbolji animirani film
'Ko hoće da gleda smeće od tog filma ovdje? Smatram da ne postoji dovoljno interesovanje za to'
Povratak Osame Bin Ladena
Odgođena Sedmica višegradskog filma, povrat novca za neiskorištene ulaznice
Prodaja ulaznica počinje u utorak, 7. februara 
Zbog vanrednog stanja u BiH aktivirana usluga 'SOS kredit'
Raiffeisen INVEST društvo otpočelo s radom 
Otvorena Konzum maxi prodavnica u Živinicama
Od 1. februara Tanjir.ba nudi svoje usluge i u Sarajevu
Iskoristite popust od 30 posto i napunite baterije na Rostovu!
U prodaji i 14. knjiga iz kolekcije 'Moja prva enciklopedija sa Winnijem Poohom i prijateljima'
Razvoj novih proizvoda za dansko i francusko tržište
Raiffeisen banka i ove godine pomaže Akademiju likovne umjetnosti Sarajevo
U Gradačcu ogreban još jedan automobil POLO, vlasnik je Igor InkićVRTOGLAVICA U DVORIŠTU: O filmskoj kritici u BiH (I)
Ovih dana je jedan ovdašnji sedmičnik, kao reakciju na opasku našeg suradnika i reditelja filma „Sevdah za Karima“ kako nema ozbiljne filmske kritike u BiH, objavio članak u kojem su ovdašnji reditelji optuženi za nedostatak tolerancije prema kritičarima. A kako, zaista, stvari stoje sa filmskom kritikom u BiH, čitajte u novom članku našeg suradnika Jasmina Durakovića
Ovih dana opasno su se na mene naljutili urednici i novinari nekoliko ovdašnjih medija, jer sam negdje uzgred napisao kako danas nema filmske kritike u BiH. A onda sam, nakon srdite reakcije jedne novinarke u kojoj je meni, a i ostatku filmskog svijeta, održala predavanje o filmskoj kritici u BiH, malo ozbiljnije pogledao šta se piše o filmovima u sarajevskim medijima, te došao do još gorih zaključaka.
Ne da nema filmske kritike, nego je to što se pojavljuje po ovdašnjim medijima gotovo pa zločinački odnos prema sedmoj umjetnosti. O fillmskoj i medijskoj nepismenosti većine „kritičara“ da i ne govorimo. Čak sam napravio i malu analizu svih nebuloza, budalaština i kakvih sve ne bijednih novinarskih izlučevina koje su ovih dana o SFF-u ispisali „filmski kritičari“ po ovdašnjim dnevnim i sedmičnim novinama, internet portalima i televizijskim stanicama, ali sam u posljednjem trenutku odustao od objavljivanja tog „inkriminiranog materijala“; već imam dosta neprijatelja okolo i ošta mi je da pravim nove. A, evo, planiram skoro da snimam svoj novi film i bolje mi je da o bruci današnje bh. fimske kritike šutim. Ali, mogu da se prisjetim kako je to nekad bilo u Sarajevu, BiH i bivšoj Jugoslaviji.
|
Aco Štaka je godinama bio najvažniji filmski kritičar u BiH, ali ipak skromnih krtičarskih dometa; u njegovim šturim i nikad dorečenim tekstovima nije bilo previše znanja ni lucidnosti u tretiranju tekuće filmske produkcije u BiH, Jugoslaviji i svijetu, a ostat će zapamćen i kao politički pouzdan kad god je trebalo, makar to značilo i odsjeći glavu kakvom nepodobnom reditelju, ako bi to Partija tražila. |
Filmska kritika u BiH oduvijek je kaskala sa svojim (YU) okruženjem, osim možda osamdesetih kada se na sceni pojavila čitava plejada mladih filmofila i kritičara koji su voljeli film i znali da pišu o njemu. Godinama smo, pak, u u „Oslobođenju“ imali Acu Štaku; danas se njegova uloga u razvoju filmske kritike vrlo često i vrlo pogrešno mistificira; on je tih pedesetih, šezdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka bio i ostao u sjeni srpskih i hrvatskih kritičara, publicista i filmografa – Milutina Čolića, Vicka Raspora, Žike Bogdanovića, Miće Miloševića, Bogdana Kalafatovića, Petra Volka, Dušana Stojanovića, Vlade Petrića, Dejana Kosanovića, Božidara Zečevića, Slobodana Novakovića, Bogdana Tirnanića, Nebojše Vukelića, Ranka Munitića, Mire Boglić, Steve Otojića, Ante Peterlića, Ive Škrabala, Joška Čelana, Hrvoje Turkovića, Mate Kukuljice, Ivana Starčevića, Vladimira Tomića, Nenada Polimca, Darka Zupčevića ili Tomislava Kurelca. Spisak bi mogao biti i duži, ali nema ovdje dovoljno prostora za sve njih; Slovenci su također imali svoje filmske kritičare, dok smo iz Makedonije pamtili Blagoja Kunovskog i njegove upečatljive brkove kojima ste morali vjerovati.
Također, veliki broj značajnih filmskih autora se bavio filmskom kritikom, esejistikom i publicistkom ili filmografijom, od Branka Belana, Fedora Hanžekovića, Nikole Tanhofera, Petra Krelje, Borivoja Dvornikovića, Zorana Tadića, Branka Ivande, Živorada Tomića do Vladimira Pogančića, Dušana Makavejeva, Žike Pavlovića ili Jana Berana, ili Nikole Stojanovića u BiH.
|
Zlata Kurt je imala golemo opće znanje o svijetu oko sebe i znala ga je kombinirati sa svojim poznavanjem filmskog jezika i umjetnosti uopće. Vrijeme provedeno sa ovom sjajnom radijskom novinarkom i sjajnom osobom, i suradnikom na mnogim važnim scenarijima, po redakcijama i kafanama „sivog doma“, spada u sjećanja na vrijeme „bolje prošlosti“. |
Aco Štaka je godinama bio najvažniji filmski kritičar u BiH, ali ipak skromnih kritičarskih dometa; u njegovim šturim i nikad dorečenim tekstovima nije bilo previše znanja ni lucidnosti u tretiranju tekuće filmske produkcije u BiH, Jugoslaviji i svijetu, a ostat će zapamćen i kao politički pouzdan kad god je trebalo, makar to značilo i odsjeći glavu kakvom nepodobnom reditelju, ako bi to Partija tražila. On je jednako služio i filmu i Partiji, ali on nije bio jedini; isto su radili i mnogi od pobrojanih kritičara iz Zagreba i Beograda - nije filmskim kritičarima sa ovih prostora, uz poneki izuzetak, bila karakterna crta prevelika hrabrost i principijelnost. Uglavnom su to ljudi koji su više voljeli život nego principe, a hedonistički organizirani kulturni život u bivšoj Jugoslaviji, sa puno velikih i bogatih festivala, bio je idealan za ovu sortu ljubitelja filmske umjetnosti. Ipak, Aci Štaki se ne može poreći izvjesna dosljednost i upornost sa kojom se čitav život bavio pisanjem o filmu, dok njegova knjiga „Crni protiv bijelih lakova“ ostaju zapisi od trajne vrijednosti za nekadašnji bh. i jugoslavenski film.
Meni je lično bila draža i važnija Zlata Kurt, dugodišnji radijski, ponekad i televizijski, dopisnik i izvještač sa najvećih filmskiih festivala u Jugoslaviji, ali i u svijetu. Zlata Kurt je poznavala i voljela film, preko svog supruga Mirze Idrizovića je bila upućena u sve tegobe produkcije filma, pa je zbog toga znala da cijeni sve segmente stvaranja nekog filmskog djela. Povrh svega, Zlata Kurt je imala golemo opće znanje o svijetu oko sebe i znala ga je kombinirati sa svojim poznavanjem filmskog jezika i umjetnosti uopće. Vrijeme provedeno sa ovom sjajnom radijskom novinarkom i sjajnom osobom, i suradnikom na mnogim važnim scenarijima, po redakcijama i kafanama „sivog doma“, spada u sjećanja na vrijeme „bolje prošlosti“.
NASTAVAK SLIJEDI!
DJ Jean Marie K 3. februara u klubu Fis Kultura
Uncle Sam Decided u klubu Underground
Večeras koncert i promocija novog spota benda Flatline
Koncert švedskog saksofoniste Martina Küchena 20. januara u Sarajevu
Večeras u AG klubu svirka benda Rigorozni
Evo kako izgleda seks za vrijeme konjske utrke!
Jelena Karleuša pleše sa prijateljima, a grudi ispadaju
Djevojka momku izvela privatni striptiz koji je završio na internetu
Besramni seks na javnom mjestu
Srbijanska manekenka telefonirala sa balkona obučena samo u gaćice