Bliski istok - mjesto na kome će se zbiti Armagedon

Akademik Duraković bio je u pravu: Šta je značilo preseljenje Ambasade SAD-a? Mnogi ne znaju za moć judeo-evangelista...


29.10.23, 16:52h

 

 


Akademik Esad Duraković je još prije nekoliko godine napisao tekst o situaciji na Bliskom istoku, tada potaknut preseljenjem Ambasade SAD u Jerusalim. Nakon najnovijih tragičnih dešavanja u Gazi i Izraelu, i eskalacije sukoba između dvije države, tekst koji je, nažalost, i dalje jednako aktuelan objavljujemo ponovo...

 

Piše: Esad DURAKOVIĆ


Preseljenje američke ambasade u Jerusalim podsjeća nas na jednu obuhvatnu i konzistentnu strategiju na Bliskom istoku. 


Bliski istok je danas mjesto koje naprosto ključa, u kome vlada potpun haos i zastrašujuća destrukcija. Štaviše, u toj regiji su u ratu svi sa svima tako da ni znalcima nije uvijek lahko „upratiti“ brojne zaraćene frakcije, njihove ciljeve i međuodnose. Upravo to i jest odlika haosa: neuhvatljivost kretanja, sučeljavanja, ciljeva, ideologija i sl. Istovremeno dok muslimanski svijet nasmrt izjeda samoga sebe, kataklizmički, u svijetu jača islamofobija koja islam predstavlja kao glavnu, smrtnu prijetnju modernome svijetu, odnosno civilizaciji, ali je upravo taj muslimanski svijet – prvenstveno na Bliskom istoku – uveden djelovanjem sila Zapada u stanje u kome je on najveća prijetnja sebi samome. 


Povremene terorističke akcije „islamskih militanata“ ili „islamista“ – koje uvijek treba osuđivati kao stravične zločine – samo su (isfabricirani argument za „usavršavanje“ islamofobije i efektan doprinos muslimanskoj autodestrukciji. Razaranje čitavih država i društava u muslimanskom svijetu na Zapadu se ne smatra nikakvim oblikom terorizma već legitimnim akcijama islamofobnih režima.

 

Bliski istok je danas mjesto koje naprosto ključa, u kome vlada potpun haos i zastrašujuća destrukcija. Štaviše, u toj regiji su u ratu svi sa svima tako da ni znalcima nije uvijek lahko „upratiti“ brojne zaraćene frakcije, njihove ciljeve i međuodnose

 
U tome haosu ipak vlada logika, izvrsna strategija, konzistentna ideologija, ali se često ne vide u prvi mah. Suština stvari je u sljedećem, i ona – ako se valjano uviđa – objašnjava taj prividni haos i upućuje na razvoj budućih događaja.

 
Bliski istok je mjesto na kome će se zbiti Armagedon – kao kraj našega svijeta i historijskog vremena. Armagedon je uslov za obećani silazak Mesije. U ovo proročanstvo svetih spisa čvrsto vjeruju jevreji i evangelisti, a ovih drugih u SAD ima 40 miliona. Izuzeto su politički angažirani, veoma su moćni, a tu veliku moć imaju zahvaljujući i tome, između ostaloga, što u SAD drže čitav sistem vrlo utjecajnih medija pa se nazivaju i teleevangelistima. Ovi milioni ostrašćenih ljudi smatraju svojom vjerskom dužnošću – a ti je najviši stepen imperativa – da dovedu do nuklearnog Armagedona na Bliskom istoku kojeg su navijestili sveti spisi a koji će se, po njihovom uvjerenju, dogoditi u našem vremenu u obliku nuklearne kataklizme.


Presudna etapa na putu ka tome zastrašujućem cilju jest osnivanje države Izrael – povratak jevreja u jednu državu i očišćenje regije od Arapa općenito a ne samo od Palestinaca. To se događa upravo sada, u našem vremenu. Milioni tih moćnika bez premca kreiraju našu stvarnost prema biblijskim proročanstvima i usmjeravaju naš svijet prema kataklizmi obećanoj u svetim tekstovima. Za njih je to neodgodiv Božiji imperativ. 

 

Armagedon je uslov za obećani silazak Mesije. U ovo proročanstvo svetih spisa čvrsto vjeruju jevreji i evangelisti, a ovih drugih u SAD ima 40 miliona


U tom kontekstu se javlja islamofobija kojom se prikriva judeo-evangelistička zavjera protiv svekolikog našeg svijeta. Na Bliskom istoku je ostao još Iran kao (privremena) prijetnja planu Jahve za Bliski istok, a potom i za ljudski rod. Također u tome kontekstu je konstruiran i ISIL koji se pokazao ubojitim oruđem judeo-evangelističke strategije za ostvarenje proročanstava. ISIL radi za njihove ciljeve neposredno na terenu predstojećeg Armagedona i kao vrlo uvjerljiv argument za islamofobiju. 


Dotle Izrael ne prihvaća nijednu rezoluciju UN: on zaista smatra da je odgovoran samo Jahvi, a u tome ga podržava američki Kongres koji je pod presudnim utjecajem fundamentalističkih evangelista. Tako su kršćanski i jevrejski cionizam stupili u paklenski politički pakt koji posjeduje sve oblike izuzetnih moći za ostvarenje puta ka Armagedonu na Bliskom istoku. Te činjenice objašnjavaju sve, iako, čini se, većina svijeta ne uviđa ko su stvarni kreatori kriza kojima se svjesno vodi svijet u kataklizmu.


Kršćanski cionizam je omogućio stvaranje Izraela kao države a on i danas neprestano osnažuje tu državu, odnosno cionističku politiku koja je rasistička, apsolutno netrpeljiva prema svim Arapima na Bliskom istoku, a ne samo prema Palestincima. U vezi s tim, navest ću samo jedan kratki citat: „Mi, današnji jevrejski cionisti, imamo zahvaliti kršćanskom cionizmu na pomoći da ostvarimo naš primarni plan: stvaranje židovske države koja ne prihvaća druge narode za svoje građane“ (G. Halsell, „Proročanstvo i politika“, str. 173.

 

Izrael ne prihvaća nijednu rezoluciju UN: on zaista smatra da je odgovoran samo Jahvi, a u tome ga podržava američki Kongres koji je pod presudnim utjecajem fundamentalističkih evangelista

 

Pod presudno važnim utjecajem evangelista, odnosno jevrejsko-evangelističkih cionista, jest Republikanska stranka SAD, te veći broj predsjednika iz njenih redova: Džonson, Buš Stariji i Buš Mlađi, Regan. Trump se sada odužuje jevrejsko-evangelističkom lobiju za izbore.

 
Kada se Regan, na primjer, kandidirao za američkog predsjednika 1980. godine često je ulazio u diskusije o Armagedonu. Tako evangelistički novinar Džimi Bejker navodi da mu je Regan kazao: „Već ova naša generacija bit će svjedokom apokalipse Armagedon. Kraj svijeta je nadohvat naših ruku.“ Iste godine zabilježena je njegova izjava u nastupu pred jevrejskim liderima Amerike: „Izrael personificira jedinu stabilnu demokraciju u koju se, bez dvojbe, moramo pouzdati kao u mjesto skorog zbivanja bitke Armagedon“. Oktobra 1983. Regan se obraća Tomasu Dajnu iz Komiteta za američko-izraelske odnose: „Kao što vam je poznato, ja se čvrsto naslanjam na vaše proroke iz Starog Zavjeta i u proročanstva koja pretskazuju Armagedon.“ I tako dalje...


Postoji niz sličnih izjava i dokumenata. Stoga je bilo prirodno da 6. 2. 1985. Benjamin Natanjahu, tada izraelski ambasador u UN, kaže: „U nama Židovima tinjala je stara čežnja za povratkom u zemlju Israilovu. Taj san, dug dvije hiljade godina, eksplodirao je u nama posredstvom kršćanskih ciona.“ 

 

Kršćanski cionizam je omogućio stvaranje Izraela kao države a on i danas neprestano osnažuje tu državu, odnosno cionističku politiku koja je rasistička, apsolutno netrpeljiva prema svim Arapima na Bliskom istoku, a ne samo prema Palestincima


Džeri Falvel izjavljuje 6. 2. 1983. za teksaške novine Corio Times Telegram: „Radovalo bi me kada bi Izrael kolonizirao dijelove Iraka, Sirije, Turske, Saudijske Arabije, Egipta i Sudana, cijeli Liban, Jordan i Kuvajt. Što se pak tiče suvereniteta nad Palestinom, pa ona i tako u cjelini pripada Židovima. Bog je zacijelo blagoslovio Ameriku jer smo sarađivali s Bogom na planu zaštite Izraela, zemlje Njemu drage.“ 


Falvel je izuzetno utjecajan u evangelista koji imaju ogromnu moć u američkim političkim krugovima. Alen Kelum, urednik lista Midle Esast Observer naglašava: „Evangelistički fundamentalistički lideri danas imaju ogromnu političku moć, a kršćanska neodesnica je zvijezda u usponu sjaja unutar stranke Republikanaca. Otuda Izrael danas ubire ogromne koristi unutar Bijele kuće posredstvom uspostavljenog saveza s njom.“


(Vidjeti, naprimjer, djela: Grace Halsell, „Proročanstvo i politika“, Sarajevo, 2009.;  Eric S. Margolis, „Američki radž: oslobođenje ili dominacija, Sarajevo, 2009. i dr.)


 
Sakralizacija politike kakvu vode utjecajne judeo-evangelističke organizacije predstavlja temu za čitave studije. O tome i postoji relativno obimna literatura, ali je indikativno da se ona ne promovira i da za nju zna relativno malo ljudi iako judeo-evangelistički cionistčki savez nepokolebljivo i s ogromnom moći vodi naš svijet u kataklizmu koja će se, po njihovom uvjerenju i nastojanju, zbiti na Bliskom istoku.

 

Izostanak destrukcije Irana bio bi pravo čudo jer se ne uklapa u strategiju proročanstava. Ako se to zna, kome može biti iznenađenje sve žešći teror nad Palestincima već 75 godina?!


Gledano iz te perspektive i znajući za te snage, haos na Bliskom istoku nije ni haotičan ni besmislen. Izostanak destrukcije Irana bio bi pravo čudo jer se ne uklapa u strategiju proročanstava. Ako se to zna, kome može biti iznenađenje sve žešći teror nad Palestincima već 75 godina?!
 

Ili preseljenje američke Ambasade u Jerusalim...

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook