Izvor: Bihac.net
Tema koja je uzburkala duhove i zabrinula javnost i dalje je "na čekanju", potenciranje izgradnje mHE od strane ruskih investitora u samom početku je naišlo na otpor građana a rijetki mediji su objektivno izvještavali o samoj situaciju, među kojima je i Federalna televizija koja se u političkom magazinu "Mreža" osvrnula na planove izgradnje i "posjete" nekih drugih gostiju NP Una.
O samoj emisiji Mreže i reakcijama na istu možete vidjeti posjetom na članak "Bičakčić i ruski smaragdi žele hidrocentrale u Nacionalnom parku".
BIHAC.net vam donosi nastavak članka "Riječ struke: Ekološke mHE umjesto ruskih za spas NP Una" u kojem su prikazani prijedlozi i mogućnosti načina gradnje potencijalnih hidroelektrana na području NP Una.
PRIJEDLOG MOGUĆNOSTI I NAČINA GRADNJE POTENCIJALNIH HIDROLEKTRANA
1. Na području Martin Broda je PPPPO "Sliv rijeke Une" je već planirana izgradnja male HE Martin Brod, snage 2 MW, također bočnog, ali inovativnog vodozahvata koji omogućava najsavremeniji način reguliranja ekološki prihvatljivog protoka po čemu je i inovativan i nosi naziv „Ekološki tip hidroelektrane“. Rješenjem o dodjeli patenta „Ekološkog tipa hidroelektrane“ patent je dodjeljen Samardžija Lj. i Nefić A. od strane Instituta za intelektualno vlasništvo BiH broj IP-05554/08-07PB, Glasnik Intelektualnog vlasništva BiH broj 3-4 2007.godine.
Visinska razlika cca 45 m. Instalisani protok vode 6 m3/s. Cijena koštanja mHE oko 4.500.000,00 KM. Godišnja proizvodna el.energije je oko 11,04 GWh, a neto dobit za NP odnosno lokalnu zajednicu je oko 1.082.000,00 KM nakon odbijanja svih troškova.
Ova ekološka hidroelektrana bi se mogla graditi sredstvima IPA fondova koji su namjenjeni izgradnji obnovljivih izvora energije. (Tokom 2010. projekat za gradnju Ekološkog tipa hidrolektrane na lokaciji M.Brod prijavljen je i prošao je prvu fazu IPA ADRIATIC procesa prekogranične saradnje. Tehnički tim za sprovođenje procedure ocjenio je projekat kao veoma kvalitetan i predložio da se započne sa procedurom kao pilot projekat koji bi bio finansiran u maksimalnom iznosu od 75 % i primjenjen za područje IPA Adriatic programa prekogranične saradnje).
Lokalna zajednica, nažalost, nije se izjasnila o ovoj proceduri.
Postoji mogućnost da se potencijalni i aktuelni investitori kao partneri JP NP „Una“ i lokalne zajednice uključe u projekat sa svojim sredstvima u iznosu koji bude neophodan da se zatvori financijska konstrukcija i od čega će, uz učešče u svim ulaznim troškovima građenja i toškovima proizvodnje i distribucije, zavisiti i pojedinačno učešče investitora i JP NP „Una“ u dobiti od proizvodnje el. energije.
Fond za zaštitu okoliša FBiH ima stalno raspisan javni poziv za projekte iz oblasti zaštite okoliša i proizvodnje el.energije iz obnovljivih izvora prema fondovima EU.
Postoje i drugi izvori koji omogućavaju korištenje fondova za izgradnju obnovljivih izvora energije. Objavljen je i „Sporazum za rast i zapošljavanje“ EU za BiH.
Evropska komisija odobrila je milijardu EURA za obnovljive izvore energije (14.7.2014.).
Tu su i sredstva Fondova za povratak raseljenih jer treba imati u vidu da su stanovnici i M.Brod i Kulen Kakufa i Orašca povratnici. Na ovaj način hidrolektrana bi bila i ostala u vlasništvu Nacionalnog parka, a sredstva od dobiti najvećim dijelom bi koristio NP „Una“ za samofinanciranje upravljačke, komunalne i druge parkovske infrastrukture i održivi razvoj ukupnog područja NP Una, kao i za komunalne i druge potrebe domicilnog stanovništva naselja Martin Brod, Kulen Vakuf i Orašac kao i dio naselja koja gravitiraju Martin Brodu, a koja ni danas nisu povezana na distributivnu mreže Elektroprvirede BiH.
Na ovaj način se u cjelosti mogu dugoročno realizirati Razvojne smjernice Zakona o NP „Una“ (član 11. i 12. Zakona). Razvojne smjernice se odnose na područja turizma, lokalne i regionalne infrastrukture, područje poljoprivrede, prometa (turistički voz) Martin Brod ni danas nema saobraćajnu liniju povezanu sa sjedištem Općine, kulturne baštine, obrta, biološke raznolikosti sa podrškom naučno - istraživačkim projektima iz oblasti biološke raznolikosti i zaštite okološa, te područje očuvanja pejsaža.
Ovaj i ovako realiziran projekat može pomoći da se kroz direktno i indirektno zapošljavanje u kompatibilne djelatnosti, odnosno da se kroz sezonsku radnu aktivnost stalno ili povremeno može zaposliti i do 1500 stanovnika ovog područja što nijednim drugim projektom nije moguće učiniti.
Prihod od prodate električne energije omogućava da se NP trajno skine sa budžeta Federacije BiH, općine i USK (u 2014. iz svih budžeta od općine preko kantona do FBiH na račun NP prebačeno je oko 500.000 KM).
Uvidom u izvod iz tekstualnog diela Prostornog plana područja posebnih obilježja "Sliv rijeke Une" može se vidjeti kako je i na koji način bliže definiran i obrazložen način izgradnje ove ekološke mini hidroelektrane uz poštivanje minimuma tehničkih uslova: „Neovisno od planova elektroenergetkog sektora ovim Planom se predlaže izgradnja manje hidroelektrane derivacionog tipa, snage nekoliko megavata, koja bi podmirivala potrebe isključivo lokalne zajednice. Zahvat derivacionog organa bi se locirao na lijevoj obali Une, uzvodno od martinbrodskih vodopada, preciznije odredjeno na rukavcu kojim se vode rijeke Une vode na jednu od mnogobrojnih vodenica. Zahvat se može izvesti unutar vodenice koja bi se u tu svrhu obnovila i adaptirala. Relativno jednostavnim sistemom gravitacionog i tlačnog cjevovoda sa vodostanom na pogodnoj lokaciji uz željezničku prugu, zahvačene vode bi se vodile na strojaru čija bi se gradjevina, kao i zahvat oblikovala konstrukcijom vodenice. Pored ekonomskog efekta ova hidroelektrana bi imala i edukativni značaj. Suptilnim tehničkim rješenjim zahvata i strojare sa izlaznim difuzorom na pogodnoj lokaciji može se postići ambijentalna usklađenost ovog planiranog zahvata. Konstrukcija izlaznog difuzora bi se svojim oblikom i prirodnim materijalom ukomponirala sa ranije uočenom potrebom oblaganja obalnog pojasa na ovom lokalitetu. Naime, na ovom dijelu toka rijeka Una pravi oštar meandr uz permanentno podrivanje obalnog pojasa u pravcu uzvodne matice. Izgradnjom izlazne gradjevine, difuzora odgovarajučeg oblika i prirodnog materijala, sprečavala bi se prisutna erozija obalnog pojasa. Bočno sučeljavanje izlazne matice iz strojare sa uzvodnom riječnom ublažavalo bi njenu dinamiku a time i erozioni proces. Dimenzioniranje zahvata treba limitirati hidrološkim uvjetima na nizvodnom vodopadu, što znači da ni u kom slučaju zahvat neumanjuje propisani minimum protoka vode na vodopadu. U periodu minimalnih protoka ova elektrana nebi bila u pogonu“.
2. Hidrolektrana srednje snage na lokalitetu Štrbački Buk jačine 25 ( 5x5 ) MW sa bočnim vodozahvatom i vodozahvatnom građevinom bi bila locirana i izgrađena na oko 1,5 km uzvodno od Štrbačkog buka na desnoj obali rijeke Une i sa tunelskim cjevovodom dužine oko 10 km koji bi imao izlaz iznad Račića sa padom od oko 60 m. Na ovaj način bi se u zavisnosti od raspoložive količine vode uzimalo od 10 do 50 m3/s vode za vrijeme najvišeg vodostaja.
Hidrolektrana bi na ovaj način radila u seriji. I ova hidrolektrana bi za vrijeme malih voda prestajala sa radom. Srednji godišnji proticaj Une na Štrbačkom buku iznosi 63,7 m3/s.
Za vrijeme niskog vodostaja hidrolektrana bi bila u funkciji sa 1 turbinom pa sve do punog kapaciteta sa 5 turbina kod optimalnog protoka vode na pragu Štrbačkog buka.
Godišnja proizvodnja oko 120 GWh. Kod hidroelektrane Štrbački buk bušenje tunela izvodio bi se sa donje strane iz pravca Račića na koji način bi se izbjegli svi potencijalni gradjevinski radovi na koji način bi uticaj ovih radova na ekosistem odnosno slapove Štrbačkog buka bili svedeni na minimum koji se inače nalazi u zoni stroge zaštite.
Obzirom da se područje Štrbačkog buka nalazi u zoni stroge zaštite NP „Una“, a ako se već potencira izgradnja mHE onda se mora prezentirati projekt kojim bi takva HE bila izgradjena po najvišim ekološkim standardima kojim bi takav zahvat bio daleko društveno najopravdaniji, i koji bi donosio najveću materijalnu dobit, odnosno koji bi mogao i morao bi biti projektovan i izgradjen kao svjetski primjer korištenja hidropotencijala u zaštićenim područjima kakav je NP.
Ova hidroelketrana bi koštala oko 60.000.000 KM, a u skladu sa zakonskim obavezama za hidrolektrana veće snage od 5 MW, sve neophodne saglasnosti i sva odobrenja za građenje bi bila u nadležnosti viših nivoa vlasti.
3. Male hidroelektrane „Dvoslap“ i „Troslap“ ostaju približno na istim osnovama kako su i predložene stim da se vodozahvat mora predvidjeti u skladu sa najmanjim mogućim negativnim uticajem na vodotok rijeke Une.
|
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook