Godine 1995., kad je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, Bosna i Hercegovina je bila u vrhu međunarodne agende. Otad je međunarodna zajednica uložila ogroman politički i finansijski kapital da bi se osigurao mir i pomogao socio-ekonomski oporavak u BiH.

Prošlo je dvadeset godina i izgleda da je BiH uhvaćena u začarani krug koji se sastoji od političara koji nisu voljni za kompromis; političkog sistema koji legalizuje takvo ponašanje; uveliko neefikasne i krajnje skupe vladajuće administracije; a možda ono što najviše brine, stanovništva uveliko lišenog moći da bitno utiče na politički proces.

Od 2005., ova savršena oluja neefikasne države, privilegovane birokratije, institucionalizovanih podjela, slabe ekonomije, obespravljenih građana i eksperimentisanja međunarodne zajednice pogoršala je polarizaciju Bosne.

Kao odgovor, za vrijeme posjete u januaru 2015., njemački i britanski ministri vanjskih poslova izdali su snažno saopštenje, upozoravajući bosansku elitu da je nova EU inicijativa ‘posljednja šansa’ za Bosnu i da prozor mogućnosti možda neće biti zauvijek otvoren. Ono što je EU stavila na sto je dobra i ‘neponovljiva ponuda’.

Sada kad je BiH opet na međunarodnoj agendi moramo da upitamo: Ko je međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini?

To pitanje nema jednostava odgovor:

Postoji 71+međunarodnih entiteta, i stranih zemalja i međunarodnih organizacija, koji imaju neku ulogu u oblikovanju bh. vlasti, sigurnosti i socio-ekonomskih pitanja. Preko 50 zemalja sa pet kontinenata i 20+međunarodnih organizacija su dio ove široke mreže. Neki entiteti su istaknutiji a neki manje u njihovim aktivnostima i finansijskim doprinosima.

Dok su neke najmoćnije zemlje i dalje duboko uključene na svakom nivou BiH pitanja (npr. SAD, EU, Rusija ...), neke su odlučile da se povuku iz aktivnog učešća (npr. Kina se povukla iz PIC-a 2000.). Takođe vidimo da zemlje kao što su Kanada, Danska i Albanija više ne vide potrebu da imaju ambasade u BiH, ali su i dalje dio PIC-a. Dok su novi učesnici u BiH, kao Brazil i Katar koji imaju ambasade u Sarajevu, isključeni iz procesa.

A koje sve države čine ili su činile međunarodnu zajednicu u BiH, detaljno možete pogledati u priloženom dokumentu Dijaloga BiH2.0.

Na globalnom nivou izgleda da BiH koristi činjenicu da od 15 članica Vijeća sigurnosi UN, 10 zemalja (5 stalnih i 5 rotirajućih članica) imaju neku ulogu u BiH. Ovo je dosta važno pošto OHR mora da izvještava UNSC o napretku BiH a da članovi Vijeća moraju svake godine da produžavaju mandat mirovnih snaga EUFOR-a.

S jedne strane, sam broj različitih entiteta naglašava kompleksnosti u postizanju međunarodnog konsenzusa i jednoglasnosti. S druge strane, mediji u BiH postavljaju pitanja zašto neke zemlje i dalje moraju imati glas u pitanjima BiH iako čak više nisu diplomatski i/ili vojno prisutni u Bosni i Hercegovini (trenutno je 10 takvih entiteta).

Kad je tako, u Dijalogu BiH2.0 odlučili su da materijalizuju Matrix tabelu u cilju preispitivanja međunarodnih entiteta sa diplomatskom akreditacijom, rezidencijalnim statusom i učešćem članstva na četiri ključna nivoa međunarodne vlasti BiH.

Neki modeli pokazuju da je možda vrijeme da se povede dijalog o načinu na koji međunarodna zajednica i dalje djeluje u BiH.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)