Piše: Anila GAJEVIĆ

Bila sam na ulazu u Drezden kada me novinar BHT1 nazvao i pitao da li bih dala izjavu povodom najnovijeg rasta švicarskog franka koji je taj dan skočio za 30 odsto. Nelagoda koju sam osjećala generalno povodom odlaska u grad u kojem je dva dana ranije 25.000 ljudi, pristalica Pegide, izašlo na ulice da poruči da ne žele muslimane u zapadnoj Evropi, nestala je iste sekunde jer sam se suočila sa stvarnim problemom koji me čeka prilikom povratka u zemlju. Osjećaj za globalne teme iščezao je potpuno pred sebičnim razlozima: opet taj CHF.

Nisam tada dala izjavu za BHT, ali sam sebi rekla da ću od sada mirne duše, javno i gdje god mi se pruži prilika, govoriti o agoniji kroz koju prolaze korisnici kredita u švicarskim francima. Kako sam i sama jedna od 9.000 i nešto građana koji su prije sedam godina podigli kredit u Hypo banci, kako bi riješili neka od svojih elementarnih potreba kao što su kupovina stana ili investicija u mali biznis, imam potrebu pojasniti javnosti o čemu se tu konkretno radi, ali i izrevoltirana medijskim istupima direktora ove banke Dragana Kovačevića javno mu postaviti neka pitanja.

Jednom sam se prilikom našla u društvu pametnih prijatelja kojima sam pokušavala objasniti kakva su moja zaduženja u ovoj banci i oni to nikako nisu uspjeli da shvate. Kad su već nekako proniknuli u suštinu, jedan vispreni i duhoviti  prijatelj zaključio je: “Aha, ti kad otplatiš svoj kredit, dobiješ stan u Ženevi, je li tako?”. Šalu na stranu, po današnjem kursu, vrijednost moga stana je otprilike upravo takva, kao stančić u Ženevi.

Po današnjem kursu, vrijednost moga stana je otprilike upravo takva, kao stančić u Ženevi

Energični predsjednik Udruženja “Švicarac” Kemal Duraković godinama se uporno trudi da institucijama države objasni da jedan dio građana ove zemlje ima problem. Ne reaguje Agencija za bankarstvo nijednog entiteta, ne reguju ministarstva finansija, ne reaguju parlamenti, skupštine, vlade. A dio šire javnosti uporno ponavlja: “Ko vam je kriv, ne biste se bunili da je švicarac pao. Sami ste krivi, htjeli ste manju kamatu”.

Povodom takvih komentara i upornih izjava Kovačevića da ova banka nudi svojim klijentima olakšice u vidu nekakvih balona, konverzija u KM ili EUR, ili moratorija, želim da ispričam svoju priču sa Hypo bankom.

 
Godine 2007. kupila sam stan od gospođe koja živi u Americi i novac joj je trebalo uplatiti na račun u Bank of America. U druge dvije banke u koje sam išla rekli su mi da im za to treba odobrenje od Ministarstva finansije na koje se čeka više od mjesec. U Hypo banci su mi rekli da im takvo odobrenje ne treba i odmah su realizirali kredit. Meni odgovaralo da brže završim kupovinu, Hypo banka zaobišla neka od pravila i dobila još jednog naivnog korisnika kojeg je “zarobila” na 20 godina.

Čak i kad je moja sestra kao žirant, a također bankarka, upitala službenicu u Hypo banci kakva su predviđanja za CHF, ona je rekla da je sve uredu i da se ne predviđaju nikakve oscilacije

Dakle, nisam uzela kredit u CHF-u jer je bio povoljan, nego zato što je ova banka moju kupoprodaju riješila u rekordnom roku. Čak i kad gospodin Kovačević u medijima upravo manju kamatnu stopu koristi kao glavni argument, nije svjestan da time govori kako su na taj način “kupovali” klijente, koliko su bili nelojalna konkurencija u odnosu na druge banke. I ono što ne govori direktor ove banke jeste da nam nikada nije pojašnjeno šta se može desiti sa tom valutom. Čak i kad je moja sestra kao žirant, a također bankarka, upitala službenicu u Hypo banci kakva su predviđanja za CHF, ona je rekla da je sve uredu i da se ne predviđaju nikakve oscilacije. Ali hajde sad ti to dokaži nekome, moja riječ protiv njene.

Te godine sam digla oko 90.000 KM, te famozne CHF-ove nisam ni vidjela, logično. Nisam bila nikad ni u Švicarskoj pa ne znam ni kako izgleda ta valuta koja mi zagorčava život. Nakon što svaki mjesec uredno otplaćujem svoje rate, koje su od početnih 750 KM narasle do 1.100 KM, i nakon što sam već otplatila oko 70.000 KM, moj osnovni dug je 112.294,99 KM. Znači, jednostavnom matematikom, moj stan od 40 kvadrata, koji je inače koštao 64.800 KM, danas po logici Hypo banke vrijedi i košta 182.294,99 KM plus kamate. Dakle, bio je prijatelj s početka teksta u pravu - skoro kao stan u Ženevi.

I meni putem televizije Dragan Kovačević poručuje da napravim konverziju i time priznam ovu klasičnu prevaru i pristanem na to da 40 kvadrata na Grbavici košta više od 200.000 KM. Ako je to fina ponuda koju mi nudi Kovačević, ja ljubazno nudim njemu da kupi ovaj moj stan za taj iznos. I njemu i sekretaru Udruženja banaka, gospodinu Miji Mišiću, koji tvrdi kako je Hypo banka korektna na našem bankarskom tržištu, i isto to nudim gospodinu Zlatku Baršu, direktoru Agencije za bankarstvo FBiH od koje nikad nisam dobila odgovor na pismo upućeno još 2011. godine.

Ako Hypo banka također vraća kredit u "švicarcima", zašto i ona ne snosi rizik koji je nama nametnut?!

Ne želim se u ovom tekstu baviti poslovanjem Hypo banke, iako cijela javnost u BiH zna kakve su odluke donosili i koliko su zapravo naštetili kompletnom bankarskom sistemu brojnim aferama i dodjelom nezakonitih kredita, za što je osumnjičen i bivši direktor, ali to izgleda ne zna gospodin Mišić koji uporno tvrdi da je to “korektna” banka; želim se baviti time koliko loše procjene ove banke utječu na mene lično i na još 9.000 građana ove zemlje.

 
Mogla bih još štošta napisati o ovih sedam godina druženja sa Hypo bankom, o nehumanom odnosu prema klijentima i općem nerazumijevanju, o tome da su mi zbog greške službenice na šalteru, koja mi je ratu naplatila tri marke manje, ukinuli limit na plaću od 3.100 KM, koji sam u vrijeme najvećeg rasta franka morala vratiti urgentno, pa o tome da sam zbog investiranja u firmu tražila moratorij na godinu a oni mi odobrili na šest mjeseci… Ali to je “korektna” banka, reći će sekretar Udruženja banaka.

Neću nikada pristati na ono što nudi gospodin Kovačević, kao što on tvrdi da neće pristati na zahtjeve Udruženja “Švicarac” da se kredit otplaćuje po kursu po kojem je dobijen. Ako Hypo banka također vraća kredit u "švicarcima", zašto i ona ne snosi rizik koji je nama nametnut?! I zašto ga to ne upita gospodin Barš? Od Mišića to svakako i ne očekujem.

Ja još uvijek nisam tužila Hypo banku, za razliku od većine korisnika koje poznajem, jer naivno vjerujem da će institucije ove države, skupa sa Agencijom za bankarstvo, zaštiti dio građana ove zemlje ili da će taj nesretni franak pasti na kurs koji je imao 2007. godine, ili da će konačno uprava Hypo banke odlučiti da zaista bude društveno odgovorna kompanija, kako se predstavlja u javnosti, i prizna da je pogriješila. Nada umire posljednja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)