Izvor: Jutarnji.hr/ Iz cilkusa 'Istinite priče'

Te večeri muž i ja bili smo pozvani na tridesetu obljetnicu braka naših prijatelja i roditelja našega zeta Darija, koji se prije četiri godine oženio našom osamnaestogodišnjom kći Tihanom.

- Hajde, Josipa, spremaj se. Ni ja nisam osobito raspoložen za proslavu s nepoznatim ljudima, ali možda bude i lijepo – rekao je moj muž Dragan.

Nepoznatim!? Možda za tebe. Ali ja sam ondje trebala sresti nekoga jako poznatog, svog bivšeg ljubavnika Matka, i strahovala sam od toga susreta. Ne zbog Matka, on će kao i uvijek ostati džentlmen, već zbog sebe.

Sve je počelo na svadbi naše kćeri Tihane.

- Ovo je Matko, Darijev krsni kum i naš najbolji prijatelj – predstavili su nam ga u jednome trenutku roditelji Tihanina muža.

- Josipa – rekla sam i pružila ruku.

- Dragan.

- Imate li kakvu zgodnu prijateljicu da “utopimo” Matka? – rekao je Darijev otac. – Sam je večeras.

- Naći ćemo je – nasmijala sam se.

Tada je svadbeni sastav zasvirao novi set pjesama i naša je Tihana zaplesala s tatom, a Dario je na ples pozvao svoju mamu. Njegova oca netko je povukao za rukav i nestao je u mnoštvu, a Matko i ja ostali smo sami.

- Da zaplešemo i mi – predložio je i ja sam pristala.

Odmah se među nama osjetila hemija. Oboje smo bili ukočeni i plesali smo bez riječi. Tada je zasvirao brži ritam i Matko me čvršće privukao k sebi kako bi me mogao voditi. Bio je vrstan plesač, i sama sam bila dobra plesačica, ali umalo sam mu ispala iz ruku koliko su mi koljena klecala.

- Mislim da sam se već “utopio” – šapnuo mi je na uho.

Na te riječi ostala sam nijema, što od njegova daha na mom vratu, što od boje glasa od koje su me podilazili trnci, što od njegovih ruku koje sam još uvijek osjećala oko svoga struka.

Možda su me te riječi trebale uvrijediti jer ja sam udana žena, pomislila sam, ali naprotiv, imponirale su mi.

Kad me vratio za moj stol, sve što sam trebala je jako piće. Nikad prije u naručju nekog muškarca nisam doživjela takvu buru emocija, a kako sam i mogla kad sam od sedamnaeste sa svojim mužem.

Kada se za stol vratio Dragan, zamolila sam ga da nakratko iziđemo u hodnik da se rashladimo. Ali ondje je bio i Matko. S nekim je razgovarao na mobitel. Čim je završio, pridružio nam se.

- Lijepa svadba – rekao je. – To vam je jedino dijete koliko sam čuo.

- Jest – odgovorio je moj muž. – I rano je otišla od nas, tek joj je osamnaesta.

- Nisi tako mislio kada si ti mene ženio – nasmijala sam se, nesvjesno Matku otkrivši svoje godine.

Još smo razmijenili nekoliko rečenica te smo otkrili da je Matko profesor na agronomskom fakultetu i neoženjen. Tada je moj muž otišao u toalet, a ja ostala sama s profesorom pred kojim sam drhtala kao na ispitu za koji nisam bila spremna. On je iz sakoa izvadio posjetnicu i dao mi je.

- Javi se ako budeš htjela – rekao je i nestao.

Što je to bilo? Sada bih se i mogla uvrijediti. Taj je ili prepotentan ili bezobrazan, pomislila sam, no duboko u meni, koliko god da sam to nijekala, srce mi je poigravalo. Dok sam čekala muža, gužvala sam posjetnicu u ruci. Vratili smo se u dvoranu, a ja sam zgužvani kartončić gurnula u svoju svečanu torbicu.

Dva tjedna poslije Dragan je otputovao. Naime, moj je muž kao naftni stručnjak radio u Rusiji, a dolaske kući diktirao mu je posao. Kao i uvijek nakon njegova odlaska, ostajala je praznina, no ovaj put to sam još teže podnosila jer sada sa mnom nije bilo ni Tihane. Da je barem ona, poput mene u njezinim godinama, trudna pa da imam unuče, pomislila sam i ne sluteći da ću zakratko biti miljama udaljena od uloge bake i milimetrima blizu nove mladosti.

Najprije sam odlučila oličiti zidove, preurediti kuću, presložiti ormare i tako potrošiti višak vremena. I baš u ormarima našla sam torbicu koju sam nosila na vjenčanju svoje kćeri. Gladila sam posjetnicu u ruci pokušavajući je izravnati. Potom sam je potrgala i bacila u smeće. Da me ne dovede u napast, rekla sam sama sebi, svjesna koliko sam blizu iskušenju da nazovem Matka. Zašto baš njega? Valjda zbog navike, zato što mi nedostaje Dragan koji me obožava, pazi i mazi i koji se toliko veseli našoj novoj slobodi.

- Sada smo ti i ja na redu. Čim mi istekne ugovor, vraćam se i nas dvoje započinjemo sasvim novi život – govorio je.

Jedva sam četiri mjeseca poslije dočekala njegov dolazak i ta tri tjedna bilo nam je divno.

Baš dok sam te nedjelje izlazila iz aerodromske zgrade, nakon što sam ispratila Dragana, netko me zazvao imenom. Bio je to Matko.

- Koja slučajnost – rekao je.

Bile su dovoljne još dvije rečenice i već smo pili kavu u aerodromskom restoranu. Matko je rekao kako je upravo ispratio kolegu s fakulteta na avion, a ja sam njemu objasnila da sam ispratila muža koji radi u inozemstvu i da mi se baš ne vraća u pusti stan. Zvučalo je kao opravdanje zašto sam s njim na kavi, iako smo oboje znali da nam se svidjelo to što smo se sreli. Bio je ugodan sugovornik, zaljubljenik u zemlju i biljke i opširno je o tome govorio.

- Imam kućicu i zemlju u Turopolju. Ondje sam gotovo svaki vikend, a nisam samo iznimno ako imam kakvih obveza. To mi dođe kao izvannastavna aktivnost. Volio bih da jedanput dođeš na roštilj, može i odmah, lijep je dan.

- Možda i dođem, ali ne danas.

- Onda sljedeći petak – rekao je gledajući me ravno u oči.

Samo sam se nasmijala.

- Daj mi broj mobitela. Nazvat ću te da se dogovorimo.

Malo sam razmišljala i dala mu broj.

Što je to sa mnom, umalo nisam odmah otišla s njim, pitala sam se dok sam vozila kući. Ali, nisam si željela odgovoriti na to pitanje. Bojala sam se odgovora.

Navečer je zazvonio mobitel. Znala sam da je to Matko.

- Samo provjeravam jesi li mi dala pravi broj – šalio se.

- Sad znaš.

- Što radiš?

- Pripremam se za posao. Imam sutra prezentaciju na njemačkom pa moram malo ponoviti.

- A da ti dođem pomoći? – opet sam čula onu boju glasa i opet sam zadrhtala.

Ne čini to, Josipa, govorila sam sebi, ali sam rekla:

- Ako znaš njemački…

- Ne znam.

Za dvadeset minuta bio je u mom stanu.

Što reći osim da sam prezentaciju jedva odradila. Bila sam slomljena od neprospavane noći, grizla me savjest što sam prevarila muža u našem bračnom krevetu i osuđivala sam samu sebe. A opet, tako sam silno željela da se to ponovi. Navečer kad sam čula njegov glas na mobitelu, sve sam zaboravila i silno željela da opet dođe.

- Bilo mi je prelijepo noćas – rekao je. – Volio bih te opet vidjeti.

Kroz glavu mi je ponovno prolazilo: muž, bračni krevet, prijevara, kći…

- Jesi li još tu – zazvao me.

- Jesam. Ne znam, malo sam se zanijela. Nisam nikada prije, osim s mužem – nepovezano sam govorila.

- Dobro, može u petak poslije posla. Poslat ću ti SMS-om adresu i opis puta do moje vikendice. Ako dođeš, bit će mi drago, ako ne dođeš, sve u redu.

Iako sam znala da činim ludost, odmah sam odlučila da ću otići, samo mu to nisam rekla. Petak se dovukao puževim korakom, ali ja sam u ranu zoru, prije posla, brzinom gazele spakirala putnu torbu s nužnim stvarima i stavila je u auto. Za svaki slučaj, ostanem li za vikend.

Polako sam vozila prema svome cilju. Razmišljala sam o tome kako se nikome nisam javila, čak ni kćeri, i da će me ona sigurno zvati. Morala sam smisliti što ću joj reći. Da sam na tečaju engleskog jezika. Taj mi se izgovor svidio. Zvat će i Dragan u nedjelju ujutro. Ali do tada ću se već vratiti.

Čim sam zaustavila auto, Matko, koji se zatekao u vrtu, krenuo je prema meni. Vidjela sam kako ostavlja neku alatku, skida gumene rukavice i potom više ništa nisam vidjela. Zatvorila sam oči onoga trena kad je spustio svoje usne na moje i otvorila ih već opuštena u njegovu krevetu. Naravno da od njegova posla nije bilo ništa. Naravno da se kćeri nisam javila na mobitel pa sam poslije poslala poruku da sam na tečaju. I naravno da smo nas dvoje ponovili ono isto. Nekoliko puta.

- Ne mogu te se zasititi – šaptao mi je na uho.

- Ni ja tebe – šaptala sam ja njemu.

Zbog Draganova poziva ne bih otišla u nedjelju kući, ali mi je kći javila da bi došla malo k meni, na doručak i čula bi se usput malo s tatom pa sam u pet ujutro krenula natrag.

Čim sam stigla, raspremila sam putnu torbu, pospremila odjeću i prihvatila se pripremanja doručka. Oko devet stigla je Tihana, a taj čas nazvao je i Dragan.

- Čuvat ću je, tata… – Ma nije sama, eto, upisala je tečaj engleskog. Dobro, posjećivat ću je – čula sam kako Tihana odgovara ocu.

Iako nisam željela njezin posjet baš sada, dok još osjećam Matkove dodire, ipak mi je laknulo jer ne znam kako bih nakon svega razgovarala s Draganom. Ovako, dio tog razgovora je umjesto mene obavila Tihana, a ja sam poslije samo potvrdila da sam krenula na tečaj, oličila kuću, preuredila je i neka se ne brine za mene. A on je meni govorio slatke i lijepe stvari koje svaka žena želi čuti.

Bilo mi je teško uzvratiti mu istim riječima i željela sam što prije završiti razgovor. Nisam mu mogla reći da ga jedva čekam, nikako sada kada žudim za drugim muškarcem. Ovo s Matkom odmah mora prestati. No nisam željela da prestane, iako nisam htjela ni povrijediti Dragana, pa volim ga.

O, Bože, kakve su to moje misli.

Kompletnu priču možete pročitati OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)