Bili ste u jednom mandatu poslanica u Skupštini Kantona.  U te četiri godine se na tom nivou vlasti događalo svašta. SDP je bio na vlasti, pa otišao u opozicione klupe. Zanima nas vaše mišljenje o tom periodu. 

Na žalost, onoga momenta kada je srušena reformska vlada SDP-a,  na čelu sa gospodinom Musićem, bili smo svi zajedno svjedoci jedne totalne i, po građane i po članove Skupštine štetne destrukcije, koja je narušila donekle normalne političke procese u Kantonu Sarajevo. Sve se svodilo na stranačko-političku “privatizaciju” pojedinih resora u smislu da oni pripadnu određenoj političkoj grupaciji, pojedincu, interesu, lobiju... Politički se trgovalo javnim preduzećima, fondovima, projektima... Koliko znam za sebe, Kanton nikad nije imao lošiju i smušeniju vlast od ove koja nam je nanijela teške nevolje, prije svega ekonomske i socijalne.

 
SDA je zajedno sa malim opozicionim partijama i nezavisnim kandidatima upravljao Kantonom Sarajevo. Šta mislite sada o djelovanju Naše Stranke, SDU, Radeljaša i sličnim? 

 
Kanotn Sarajevo, od Daytona naovamo, nikad nije bio u goroj situaciji. Teško je određivati ko je i koliko kriv, ali sama činjenica da je SDA predvodila Vladu Kantona, potvrđuje da je SDA najodgovornija za teško stanje u Kantonu Sarajevo. Radeljaš i slični njemu samo su vesele slike i prilike trgovačko-nagodbeničkog upravljanja javnim dobrima i fondovima. I Naša stranka je, dakako, doprinijela rušenju reformske Vlade Fikreta Musića. Unutar stranačkih opcije koje su nanovo inaugurirale SDA kao politiku koja decenijama ekonomski i socijalno upropaštava Kanton Sarajevo, najviše sjede pričljivi egzibicionisti, nesposobni da prepoznaju šta jest dobro, a šta nije, te koji su važni jedino samima sebi. 
 

Grad i Kanton Sarajevo su danas u groznoj situaciji. Ogromni su dugovi, raspada se komunalna insfrastrukta, psi lutalice ujedaju ljude po ulicama i haustromima, muzeji su zatvoreni ili rugla grada. Ko je odgovoran za ovu situaciju? 

Odgovorna je vlast koja, prema svojim ovlaštenjima, ima obavezu da rješava, a ne da gomila navedene probleme. Nažalost, ona se najvećim djelom  bavila sama sobom, izbjegavajući ozbiljne suštinske reforme. Nisu pokazali ni viziju, a niti političku hrabrost  da ponude dugoročna rješenja. Evo, pred same izbore sjetili su se pasa lutalica. I psi su postali dio izbornog inžinjeringa. Ali, i to što rade liči na zakrpavanje rupa na ulicama. Oni naprosto ne umiju riješiti taj problem.  

 
Vidjeli smo da je oštrica bunta koji se dogodio u februaru bio u najvećoj mjeri okrenuta prema kantonalnoj parazitskoj i nepotističkoj strukturi. Da li je najjednostavnije rješenje ukuniti ovaj nivo vlasti? 
 

Građani su iskazali svoje opravdano nezadovoljstvo na protestima i svaki političar, koji ima imalo mozga u glavi, mogao je osjetiti jasnu poruku.  Činjenica jeste da je ustavna struktura ove zemlje preskupa i neefikasna i da cijenu toga najvećim dijelom plaćaju građani.  SDP je prvi vrlo jasno predstavio svoj prijedlog ustavnih reformi.  Nažalost, mi smo specifična zemlja jer nam je ustavno ustvari mirovno rješenje, te stoga sa sobom nosi izuzetno osjetljivu političku dimenziju. Sve više građana ove zemlje je svjesno kako ovakvo stanje više nije finansijski održivo niti je dobro za bilo koji narod. U narednom periodu nam slijedi ozbiljna ustavna reforma i zbog toga je važno da ona završi rješenjima u kojem će država biti ujedinjena, efikasna, i bliža svakom građaninu u pružanju svojih usluga. Lično sam za smanjenje birokracije na svim nivoima vlasti. A trebaju li nam ili ne trebaju kantoni i da li ih treba reducirati, to je već nešto što zadire u Dejtonski sporazum. Krajnje je vrijeme da se ova “luđačka košulja” počne razumski prekrajati.
 
 
Sarajevo je danas kulturni turistički brand ali se čini da vlast to nedovoljno poštuje i ne ulaže u razvoj infrastrukture i programa koji će dovesti u njega dodatne stotine hiljada turstista i gostiju. Zašto je to tako i kako to mjenjati? 

 
Turizam je razvojna šansa Kantona Sarajevo, uzimajući u obzir sve ono što imamo u samom gradu i oko Sarajeva.  S obzirom da nemamo sistemskog pristupa u ovoj oblasti, onda i imamo rezultate kakve imamo.  Mnogo improvizacije, šlamperaja, utaja poreza. Ovdje ne treba puno pameti,  ovdje se radi o tome da vlast mora shvatiti da postoje stvari u kojima mora osigurati ambijent  gdje će struka preuzeti liderstvo u procesu. Nije nikada sva pamet sadržana u bilo kojoj vladi.  Moramo se početi malo više slušati između struke i politike, a u interesu građana.  Ovo je samo jedan od primjera gdje se za kratko vrijeme može napraviti ogroman iskorak. 
 
 
Opet ste na listi SDP-a za Kantonalnu skupštinu. Šta je to što, po vama, preporučuje Bećirevića da bude pobjednik izbora u oktobru i budući premijer Kantona Sarajevo? 

 
Gospodina Bećirovića, kao nosioca liste SDP-a, preporučuju konkretna djela i rezultati u radu, kao višegodišnjeg načelnika u Općini Centar. Iza sebe ima ozbiljan tim ljudi koji je spreman naredne četiri godine sistemski posvetiti riješavanju problema u KS.

 
Član ste i ostali ste vjerni SDP-u, uprkos odrđenim krizama kroz koje je prolazila posljednjih godina. Zašto? 

 
Mislim da SDP nije imao krizu, nego da su istu imali pojedinci koji su pokazali da nisu spremni pokazati hrabrost da sudjeluju u ozbiljnim reformskim procesima koje građani ove zemlje trebaju. Izabrali su lakši put za sebe, što nije baš korektno prema građanima koji su im dali povjerenje. SDP je demokratska partija, s tradicijom dugom 105 godina u BiH, sa naprednim i smjelim idejama koje ova zemlja treba, tako da kod mene nije nikada bilo dileme kakvu navodite u Vašem pitanju. 

 
Dugo godina ste bili medijski uposlenik u javnom servisu, danas te političarka. Kakva je razlika i koja vrsta društvenog angažmana je danas ovome društvu potrebnija? 

 
Teško je uspostavljati komparaciju. I kao uposlenica u javnom servisu, trudila sam se na najbolji način obaviti povjereni posao. Novinarski posao je jedan od najčasnijih poslova koje pojedinac može imati. Pritom, naravno, ne mislim na stranačko-političko, tajkunsko, ideološko i svako ono novinarstvo koje nastoji da informaciji o bilo čemu pridoda nešto od svoje političke ili ideološke opterećenosti. Društvu su prijeko potrebni i časni novinari i, jednako tako, časni političari. Časnost političarima ocjenjuju birači i, općenito, građani, a novinarima oni koji čitaju ili slušaju njihove novinarske uratke. Bosna je nažalost sve zapuštenije društvo. Ovoliki, opći bosanskohercegovački nedostatak odgovornosti, nedostatak normativne svijesti, da svako radi posao koji najbolje zna i umije, svima nam se već obija o glavu.

 
Vidimo da su javni servisi u velikoj krizi. Kako im pomoći, ali i urediti ih, da zaista predstavljaju interese javnost u BiH, a ne dnevno-političke interese elita? 

 
Javni servisi su dio društva. Ako je društvo u krizi, servisi su samo ogledalo te krize. A jesu u krizi, kao što je i cijelo bosanskohercegovačko društvo, gotovo, u permanentnoj moralnoj krizi... I javni servisi, kao i svi mediji, moraju imati svoj informacijsku i kreativnu slobodu i, uz to, svoju odgovornost. Bilo kakvo vezivanje za bilo koju političku opciju direktni je atak na medijsku slobodu. Godine koje su za nama i aktualno stanje u kojemu se nalazimo najdirektnije govore gdje je ko i na kojoj “strani“.

(DEPO PORTAL/ak)