Zelena buržoazija nad crvenim stolicama

Ovih dana nikako ne znam kako da se osjećam. Pokušavam da budem racionalan, ali mi se to čini  nemogućim. Prolazim po kiši i gledam prazne crvene stolice, poredane od našeg poznatog umjetnika, Harisa Pašovića. Poredao ih je baš kao da se sprema velika predstava, predstava koja je bila završena i prije nego što je i počela!

Mnogi mediji pisali su o ovom događaju kao o jednom od stotinu drugih, kojima se već dvadeset godina obilježava užasan etnocid i genocid nad bošnjačkim stanovništvom! Iz manjeg bh. entiteta, kao i obično, prirodno, nastoji se dokazati i razjasniti nešto što se ne može niti dokazati, a niti razjasniti. Otrovna nacionalistička retorika kalkulantski i manipulativno pokušava iskoristiti crvene stolice, koje simboliziraju ubijene građane za vrijeme najduže opsade u historijij jednog rata, te iste pretvoriti u plijen kojim će napuniti, po ko zna koji put, svoje džepove i džepove svojih najmilijih.

Istina je to, bez obzira koliko ona bila bolna. Crvene stolice su simbol još jedne historijske činjenice, da se ratom može ostvariti ono što se na legalan i demokratski način ne može! Ovdje, naravno nije samo riječ, niti se zadržavam samo na Republici Srpskoj, koja je bila predmet ubijanja i predmet genocidne aktivnosti za vrijeme rata te koja je, zahvaljujući SAD-u i našem predsjedniku Izetbegoviću,  potvrdila  svoj državnopravni legalitet. Međutim, ovdje  je riječ o jednoj više moralnoj dimenziji, koja baš i ne zabrinjava naše zelene buržuje i elitu koja je upravo nastala na crvenim stolicama, stvorena i iznikla na bosanskohercegovačkoj crvenoj liniji!

Najveća pljačka o kojoj svjetske mafije mogu samo sanjati, nastale je u periodu crvenih stolica, žrtovanih duša nevinih građana. Desetine milijardi dolara nestalo je u BiH za vrijeme agresije tj. dogovorenog rata! Novac koji je bio namijenjen za naš spas, završavao je na računima međunarodnih banaka, kako bi lideri našeg pokolja te njihove familije mogle ovih dana iz ugodnih vila promatrati ovaj spektakl mrtvih duša, koje ne samo da govore nego i opominju! Ove mrtve duše koje nismo mogli sačuvati zahvaljujući  bradatim nacistima sa brda i iz okruženja, ali i zahvaljujući bošnjačkoj unutrašnjoj i kriminalnoj blokadi gradova sa raznim cacama, ćelama, jukama i mukama!

Zbog toga, sve su prilike da nam crvene stolice nisu dovoljna opomena da se zapitamo ko smo, što smo, i odakle smo, zašto smo tu ovakvi kakvi smo, jer smo u suštini nikakvi i niko i ništa. Ako nismo u stanju da za ovo malo jadnih građana (a ima nas kao jedan njuorški kvart) obezbijedimo miran i udoban život, i ako nismo u stanju da odgovorimo na ključna pitanja – zašto nam se ovo desilo i dešava te ko je odgovoran za sve, pred bogom i narodom, onda nismo ni zaslužili više od prikupljanja kontejnerskog smeća, jer sva priča godinama lebdi u našim prostorima, na 51% zraka, priča koja ima i drugu dimenziju, onu dimenziju koja je baš neophodna da bismo se zapitali: Jesmo li i što nismo učinili mnogo više da nam se ovo ne desi i da nam se ovo ubuduće nikad više ne desi?! Sve prilike i indicije ukazuju na to da ipak još nismo naučili, jer nam se sve opet i na još gori način može desiti!

Ovo društvo se mora hitno obračunati sa svim nacionalnim izdajnicima, pljačkašima, ubicama, siledžijama i kriminialcima, koji iz topline svojih vila strahuju od opasnosti ratne istine koja čeka da jednog dana doživi svijetlost sunca! Pravdu nam niko neće pokloniti. Za nju ćemo se sami morati izboriti! Činjenica da su crvene stolice kupljene u Srbiji, prema presudi međunarodnog suda pravde jednog od subjekata genocida, za sada je najmanje važna, ali je svakako važno da jedanput napokon odgovorimo našem narodu zašto nam se dogodio genocid, ko je u njemu učestvovao i zašto se to nije moglo spriječiti. Neophodno je odgovoriti, radi demokratizacije i sazrijevanja demokratske svjesti, ko je za sve to odgovoran, zašto je milion ljudi protjerano te zašto se danas ti protjerani ljudi odbacuju kao nepotrebni!?!

Zašto i zašto - sve su to pitanja koja moraju biti odgovorena. Mi znamo da jesmo žrtva, ali isto tako moramo biti svjesni da nas je neko veoma skupo prodao! Po kojoj cijeni i kome, još treba da se utvrdi! Zbog toga, zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine mora pod hitno biti donesen i što prije implemenitran, jer samo tako sve žrtve rata mogu imati čast i imati državotvorno značenje za budućnost jedinstvene, građanske i evropske Bosne i Hercegovine!

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.

Leave a Reply