Crvena linija novinarske bruke

11.541. Stolica ili ljudskih života! Šta je važnije? Oko odgovora na ovo pitanje nema dilema. Danas, dvadeset godina nakon rata u BiH i opsade Sarajeva, sjećamo se tog vremena. Vjerujem da svakome ko je juče prošao Titovom ulicom pored prazne 11.541 stolice – nije bilo svejedno. Naročito ako je prije dvadeset godina bio u tu, u Sarajevu. Prazne stolice za onih kojih više nema – slika je koju pamtimo iz jučerašnjeg dana. Harisu Pašoviću, reditelju koji je osmislio program obilježavanja 20 godina opsade Sarajeva, treba odati priznanje na konceptu.

Vjerujem da Pašović nije sve ovo pravio da bi mu se odavala javna priznanja nego iz ljudske, umjetničke i intelektualne potrebe da kreativno i simbolički odgovori na brojna historijska pitanja koja mnogi od nas danas postaljaju sami sebi, ali i drugima – da li je moralo da bude ovako?!

Pašović je prije desetak dana bio vulgarno napadnut od strane novinarke jednog ovdašnjeg portala kao plagijator tuđih ideja. Onda je on ljutito, uvrijeđeno i (pre)emotivno odgovorio, da bi nekakvo novinarsko udruženje napalo njega – zašto je uopće odgovarao na taj glupi i besmisleni tekstić, kao što je nakon toga napalo i medij (DEPO PORTAL) koji je Pašovićevom odgovoru dao prostor.

Gotovo pa nevjerovatno – novinarsko udruženje bi da jednom od najvećih umjetnika i intelektualaca BiH i ovog dijela Evrope zabrani da javno iznese svoje mišljenje, dok Vijeće za štampu okolo dijeli upozorenja medijima koji su to uradili. Na isti način je dobar dio ljudi koji danas sjedi po tim birokratskim cehovskim udruženjima početkom aprila ‘92. tražio od novinara i medija da stvari ne zovu pravim imenom. Bila je to ideologija lažnog humanizama – „mir, mir, miri i niko nije kriv“; danas su to famozni „uređivački i novinarski standardi“.

Zašto ovo novinarsko udruženje čini tako opasnu zamjenu teza – nije kriv novinar koji unaprijed, bez viđenog djela (koje tek treba da se dogodi) i vađenjem iz konteksta njegovih pojedinih dijelova, osuđuje umjetnika za plagijat; već je kriv umjetnik koji je odgovorio na ovaj, ponavljam, glupi i, iz pozicije estetske analize, besmisleni novinarski tekstić?!

Tekst ove novinarke pripada onoj vrsti škrabotina ili medijskih uradaka kakav je svojedobno napravila izvjesna Arduana…, više još se ne sjećam prezimena, napadajući film „Go West“ Ahmeda Imamovića, jer se bavio „pederima“, ili kada su kvazipatriotske i neobrazovane medijske džukele napale moj nagrađivani tekst „Te sjajne godine opsade“, zbog navodnog nabijanja zastave sa ljiljanima na onu stvar. Zbog novinara koji su pisali o tekstu koji nikada nisu ni pročitali, predstava je skinuta sa repertora Narodnog pozorišta i praktično zabranjena.

Zajednička karakteristika svim ovim situacijama jesu novinari koji ta djela, o kojima su pisali i koja su napadali, nisu niti pročitali, niti gledali, nego su o njima sudili unaprijed, najčešće bez ikakvih adekvatnih (pred)znanja o temama koje su tako olako kritizirali.

Prigovor o tome da je Pašović plagirao ideju sa „praznim stolicima“ potpuno je idiotski; ako postoji iko u ovome gradu ko može biti predavač na temu upotrebe ‘praznog prostora’ ili ‘praznih stolica’, onda je to upravo Haris Pašović. Prazne stolice nisu prvi put u umjetničkoj praksi upotrijebljene u New Yorku, na početku 21. stoljeća, nego su se koristile i koristit će se i dalje u umjetničkoj praksi u raznim situacijama, pa i sličnim namjenama, kao što je to bio slučaj u New Yorku ili danas u Sarajevu.

Uvijek je samo važan kontekst u kome neko umjetničko djelo treba da odzvoni ili ne. „Sarajevska crvena linija“ duž Titove ulice juče je, kako bi to PR struačnjaci kazali, bila vidljiva i, po teoriji visual storytellinga, više nego upečatljiva slika sa puno emocije. Ako, pak, želim da govorimo medijskim jezikom, onda se može jednostavno reći – svjetski mediji su imali dobar materijal za svoju publiku.

Juče je ta 11.541 stolica odzvonila u srcima građana Sarajeva, ali i čitavog svijeta. Bile su tu – na pravom mjestu i u pravom trenutku.

Zato Harisa Pašovića prije svega treba pohvaliti, a ne napadati i izlagati  medijskom linču. A novinarske tekstove koji sude o umjetničkim djelima i prije nego što smo ih vidjeli, u najmanju ruku treba ingorirati i ne praviti od njih nešto što oni nisu, niti će to ikada biti. Zato je za novinsko udruženje, vjerovatno, bilo puno uputnije da je hudoj novinarki, koja je objavila sporni testić i kojeg će jednog dana da se stidi, (u)kazalo na to kako ovaj posao ne treba da se radi. Jer, koliko god bile važne slobode medijskog djelovanja, toliko je važno i poštivanje stvaralačkog integriteta jednog umjetnika.

P.S.
Svjestan sam da ovim tekstom rizikujem da i sam budem napadnut od strane Udruženja BH. novinari, koje se ovih dana oglasilo zbog Pašovićevog „napada“ na ovu novinarku, kao i zbog verbalnih uvreda muzičke barabe Faruka Drine upućenih novinarki Maji Radević. U istom saopćenju, Udruženje BH. novinari se prisjeća i napada na Vildanu Selimbegović i Dušku Jurišić.

Ali, budući da se to isto udruženje, poznato po svom sektaškom i neprincipijelnom pristupu u zaštiti novinarskih sloboda u BiH, nije oglasilo u mnogih drugim sluačajevima, između ostalog i u slučaju napada iste ove muzičke barabe Faruka Drine na glavnu i odgovornu urednicu DEPO PORTALA, onda mene i medij u kojem ovo objavljujem takva vrsta reakcije, obzirom od koga dolazi – niti zanima, niti ima bilo kakav javni značaj.

4 Responses to “Crvena linija novinarske bruke”

  1. sramota writes:

    Sramotno je da se nasim najmilijim odaje pocast plagiranjem tudje komemoracije. Nisu nase zrtve iste kao njujorske. S druge strane, bas na ovaj datum, taj hommage je trebao biti nesto SVOJSTVENO, ISKRENO I ORIGINALNO, a ne plagijat necije ideje. Takodjer, ako Pasovic kao profesor na ASU radi plagijate, kako ce onda biti kredibilan studentima? I ne moze se preci preko toga da su kupljene u Srbiji, nas zivot je malo skuplji od 4KM!!!!!! Za te iste pare preko 40 000 KM se mogao uraditi spomenik tim ljudima, a ne jednodnevna manifestacija masturbiranja dezertera!!!!!

  2. obrazli writes:

    Poceli smo da skidamo komentare, ma nema sta bas onako profesionalno i demokratski!!!!
    Cim Vi nazivate Harisa Pasovica “jednim od najvećih umjetnika i intelektualaca BiH i ovog dijela Evrope”, tu se ocituje vase znanje o umjetnickim dometima i kulturnoj sceni van sarjaevske mahale.
    Vi izvrcete teze, jer u tekstu na portal Sarajevo-x, novinarka nije uopste “vulgarno” kao sto vi kazete napala Pasovica, vec samo konstatovala, ono sto bilo koji profesionalni novinar I normalna covjek moze konstatovati, a to je da je ova Pasoviceva intervencija cisti plagijat tudje komemoracije. O vulgarnosti se moze pricati u Pasovicemvom reagovanju koje jeste VULGARNO i jadno I pateticno. Pogotovu kada autorku svrstava na “srpsku stranu”, dok on kupuje stolice u toj istoj Srbiji, a da ne govorimo da je on pocetak rata docekao bas u tom Beogradu.
    Jednostavno, na 20 godina opsade, homage nasim poginulim gradjanima je trebao biti SVOJSTVEN, ISKREN I ORIGINALAN, a ne plagijat tudjih zrtava. I plus z ate iste pare se mogao uraditi citav spomenik (preko 40.000 KM), a ne mastrurbiranje dezertera na nama tako tuzan dan.

  3. malo stida writes:

    Ti bi, Jasmine Durakovic trebao da promijenis profesiju, jer ici sa svojom mislju u javnost, a ne dati javnosti da reaguje (skidanje komentara na isti), definitivno nije ni profesionalno ni moralno, od nekoga ko se predstavlja kao novinar.
    No ocito da si ti istog moralnog kova kao i plagiautor Pasovic, pa vam se ego upalio, cim vam neko kaze istinu u oci.
    A istina je samo jedna, tuzno je da se umjesto necega ORIGINALNOG, ISKRENOG i SVOJSTVENOG nasoj tragediji, cast nasim najmilijima odaje plagijatom tudje komemoracije. I plus sa nasim novcem, za taj iznos (40.000 KM) se mogao uraditi citav spomenik, a ne jednodnevna mastrubacija dezertera.

  4. flash1 writes:

    E upravo je to problem moj Durakoviću, kad takvi kao ti pišu tekstove i scenarije, tvoj ogavni film “Nafaka” upravo te branioce i žrtve naše nesreće u navedenom filmu prikazuješ kao ratne profitere, kurvare i sl., sram neka te bude i ti i takvi kao ti usuđuju se pričati, pisati i snimati o ratu, a fol si stao u odbranu Pašoviću. Niko od vas nije se usudio napraviti film o pravoj sarajevskoj i bosanskoj raji koja se oduprla trećoj sili u Evropi, odnosno sedmoj u svijetu, niko danas ne spominje heroje grada i države (čast izuzecima,TVSA, i još neki pojedinci), a ti ih još jednom ponavljam vidiš kao ratne profitere. Sve o tebi govori viđenje rata i odbrane kroz tvoj, ne znam kako da nazovem film.

Leave a Reply